U svojoj knjizi ”On lomi okove” autor Neil T. Anderson iznosi tri razine duhovne borbe s kojima se kršćani susreću. Otkrivamo kako prepoznati đavolski napad.
Autor procjenjuje da oko 85% kršćana živi pod stalnim duhovnim napadima. Ti kršćani mogu čak biti i dobro poučeni u svojoj vjeri, ali pošto ne razumiju duhovni svijet, niti kako on utječe na njihove živote, oni ne razumiju da su njihovi problemi duhovne naravi, niti poznaju oružje borbe ili kako doći do pobjede.
Zbog toga žive životom beznađa, poraza i besplodnosti. U nemogućnosti su imati bilo kakav ozbiljniji duhovni život, a njihov odnos s Bogom je praktički nepostojeći.
Neil Anderson razlikuje tri razine duhovne borbe:
Prva i najčešća razina (prema procjeni oko 65% kršćana) sastoji se u neprestanoj vatri uznemirujućih misli koje dan i noć navaljuju na njih: strahovi, tjeskobe, krivnje, grešne misli, napadi panike, zamjeranja, nepraštanja. Sve ih to salijeće i uzima im duševni mir, radost i vjeru. Pošto ne znaju bolje, umjesto da se bore i svladaju Neprijatelja, kršćani se sa takvim stanjem mire i smatraju ga normalnim, ili, što je još gore, sebe optužuju zbog takvih misli. Žive kao poraženi.
PROČITAJTE: 10 biblijskih stihova koje trebate znati kada ste pod duhovnim napadom
Na drugoj, dubljoj razini duhovne borbe (oko 15% kršćana) situacija postaje ozbiljnija. Ovdje se više ne radi samo o odnosu s Bogom, već o cjelokupnom životu. Misli postaju jače i ispoljavaju se kao zasebni, zli glasovi koji nadvladavaju i pred snagom kojih pojedinac nema moći niti snage bilo što napraviti.
Kršćani na ovom stupnju žive na rubu psihičkog sloma, bolesti: depresivni, paranoični, ogorčeni. Funkcioniraju zahvaljujući farmaceutskoj industriji i tabletama te lako postaju žrtve kojekakvih ovisnosti. Koliko god oni vjerovali, pošto ne razumiju duhovnu narav svojeg stanja a još manje kako ga promijeniti, njihova vjera teško da je nešto više od štake koja im zajedno sa tabletama pomaže da hramlju kroz život. Žive poraženi.
Treća najdublja razina jest kad ti “glasovi” preuzmu kontrolu nad osobom, govore joj što da radi i misli. Takvi ljudi postaju izgubljeni, lutaju ulicama, završavaju u mentalnim ustanovama itd. Njih je, prema Andersonu, oko 5%, prenosi Dnevno.hr.
