Kao druga osoba Trojstva, Isus je bio bogat kao što je Bog bogat. Uistinu, naš Gospodin posjeduje sve i ima svu moć, autoritet, suverenost, slavu, čast i veličanstvo (Izaija 9,6; Mihej 5,2; Ivan 1,1; 8, 58; 10,30; 17,5; Kološanima 1, 15-18; 2, 9-10; Hebrejima 1,3).
Ipak, dok je boravio na zemlji Isus se dragovoljno odrekao svog vječnog bogatstva i većine privilegija koje je imao kao božanstvo. Time što je postao siromašan naš je Gospodin preuzeo ulogu poniznog i malenog sluge (Zaharija 9, 9; 2. Korinćanima 8, 9; Filipljanima 1, 6-8). I u vremenu kada je naš Spasitelj izdržavao muke na križu Njegove zemaljske stvari su se sastojale samo od odjeće koju su vojnici, koji su ga razapeli, podijelili među sobom.
PROČITAJTE: Je li grijeh biti bogat?
Nažalost, danas postoji velik broj propovjednika evanđelja prosperiteta koji bi htjeli da vjerujemo kako je Isus dok je bio na zemlji bio imućan i kako Bog od svoje djece ne želi ništa manje nego da i ona budu jednako imućna u pogledu materijalnih blagoslova. Jer ”bogati” Isus bi im lakše poslužio da svoje sljedbenike uvjere u to da Bog od njih želi da i oni budu bogati. No, Isus koji je bio materijalno imućan se drastično razlikuje od biblijske istine.
Čak i letimično čitanje Biblije razotkriva mit o tome da je Isus bio materijalno imućan. Za vrijeme javne službe i Isus i Njegovi učenici su uvelike ovisili o domaćinstvu drugih ljudi kod kojih su bili za vrijeme služenja u gradovima (Matej 10, 9-10). Kao što je Isus rekao svojim sljedbenicima, „lisice imaju svoje jame, ptice imaju svoja gnijezda, ali Sin Čovječji nema mjesta na kojemu bi položio svoju glavu“. (Luka 9, 58)
Iz tog razloga je žalosno to što ova pogrešna učenja o navodnom Kristovom materijalnom bogatstvu i i ”evanđelju pohlepe” zauzima mjesto u toliko crkava. No kao što je i Salomon govorio, „nema ničega novoga pod suncem“ (Propovjednik 1, 9). Prema onome što vidimo radi se o sličnim stvarima o kojima Pavao govori u svojim crkvama: „A molim vas, braćo, da pazite na one, koji čine razmirice i smutnje protiv nauka, koji vi naučiste, i klonite se njih! Jer ovakvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svojemu trbuhu; i slatkim riječima i blagoslovima zavode srca bezazlenih“. (Rimljanima 16, 17-18)
PROČITAJTE: Može li bogataš ući u kraljevstvo nebesko?
Pavlove riječi u njegovom prvom pismu Timoteju u kojemu spominje one koji smatraju da je pobožnost način stjecanja financijskih sredstava uokviruje srž brojnih Isusovih učenja o opasnostima koje prate one čija su srca usmjerena na gomilanje zemaljskoga blaga: „Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima“. (1. Timoteju 6, 9-10)
Uistinu, Novi Zavjet je prepun učenja u kojima Isus ukorava bogate, a uzdiže siromašne. On nas je naučio da trebamo „paziti i čuvati se od svake lakomosti! Ako tko i obiluje, njegov život nije ipak osiguran njegovim imanjem“. (Luka 12, 15) -18 Ne bismo trebali gomilati blaga na zemlji gdje će ga hrđa i moljac uništiti i gdje ga lopov može ukrasti.
Umjesto toga trebamo gomilati blago na nebesima, gdje ga moljac i hrđa neće moći uništiti i gdje ga lopov neće moći ukrasti. (Matej 6, 19-21) Naš Gospodin koji zna srca ljudi, je svjestan prijevarnosti bogatstva i kakvo ono smetnja može biti ljudima. Mišljenje iz Mudrih izreka 30, 9 gdje piše: „Inače bih, presitivši se, mogao zanijekati tebe i upitati: “Tko je Gospod?”, ili, osiromašivši, mogao bih postati kradljivac i oskvrniti ime Boga svojega“ odzvanja cijelom Božjom Riječju.
Stoga bi bila kontradiktornost koja bi negirala poruku Evanđelja da je Isus Krist bio član bogate klase ljudi za koje je i sam Isus govorio da će „vrlo teško ući u Kraljevstvo Nebesko“. (Matej 19, 23)
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivan H.
.){kind=link}