Jednostavna tajna hrabra držanja pod svakom kušnjom je slomiti strah od sotonske sile. Strah je jedina sila koju sotona ima nad čovjekom. Bog nam ne daje duha straha; to je od sotone.
Ali čovjek se boji đavla, demona, neuspjeha; boji se da se njegovi apetiti i navike ne mogu promijeniti; boji se da će izbiti njegove unutarnje želje i nadzirati mu život. Boji se da je on jedan od tisući koji je drukčiji: urođeno slab i pun požuda – komu se ne može pomoći.
Čovjek se boji da ne može ostaviti svoj grijeh. On pripisuje sotoni silu koju nama i viče: ”Upecan sam! Ne mogu stati! U mreži sam i đavolskoj sili: Đavao me nagoni da to činim!”
Strah ima muku! Dokle god se bojite đavla, ne možete slomiti silu ni nad kojom kušnjom. Zbog toga sotona promiče filmove poput Egzorcista i Omena, kao i mnoštvo filmova koji čine da ljudi povraćaju i blijede od strah; zbog toga je sotona sreta s učenjem koje sad ulazi u neke crkve da demoni mogu opsjednuti kršćane. Sotona uspijeva na strahu, a kršćani koji ga se boje imaju malo sile ili je uopće nemaju da odbiju njegove mamce.
Sve je to temeljeno na laži! Laž je da sotona ima silu da pod pritiskom obori kršćane! Ne! Isus je došao uništiti svu đavolsku silu nad djecom Božjom koja su oprana krvlju. Često sa se pitao zašto Bog dopušta duhovnim ljudima da budu kušani. Zašto Bog ne oktloni sve kušnje umjesto da ”da(de) sretan ishod, da je možemo podnijeti”? (1 Korinćanima 10,13). Odgovor je jednostavan: jednom kad naučimo kako je sotona bez moći, jednom kad naučimo da nam on ne može nauditi, jednom kad naučimo da Bog ima svu silu da nas sačuva od pada – tako možemo hrabro dalje pod svime što baca na nas. I kroz to možemo prolaziti bez ikakvog straha da ćemo pasti.
Autor: David Wilkerson; iz knjige ”Dosta mi je, ne mogu dalje”
