Ovako izgleda smrt osobe koja ne vjeruje u Boga! Umirući se očajno borio. Ispružio je svoje ruke i vikao: “Vidim vrata pakla otvorena i nikoga nema da me izbavi od propasti!”
Prije nekoliko godina bio sam prisutan kad je umirao jedan izgubljen čovjek. Mnogo godina je proklinjao Boga, javno gazio Božju Riječ i izjavljivao da nema Boga, nema vraga, nema neba, nema pakla. Godine su prolazile. Obolio je od tuberkuloze.
Pred samu smrt dobio je viđenje onog mjesta kuda odlaze izgubljene duše i osjetio malo od onoga u čemu je trebao živjeti svu vječnost. To osjećanje ga je dovodilo do ludila. U svojoj mrtvačkoj postelji je vikao: “Ima li itko tko bi me mogao izbaviti od ovoga pakla?”
Bilo nas je troje vjerne braće kad smo se nalazili kod kreveta umirućeg. Jedan stariji, iskusan vjernik otvorio je svoju Bibliju i tražio po njoj ne bi li mogao naći neku utješnu riječ koja govori o divnom spasenju. Izgledalo je kao da je Biblija bila zapečaćena. Nije mogao naći neku utješnu riječ. Predao je meni Bibliju da ja potražim nešto i pročitam. Kad sam počeo listati po njoj uhvatio me je jedan takav strah da nisam mogao čitati.
VIDI OVO: ZASTRAŠUJUĆE: Ovo su posljednje riječi ljudi koji su umrli bez vjere u Boga
Položio sam Bibliju i rekao onom trećem bratu koji je bio s nama da ne mogu izdržati u sobi i da je najbolje da on uzme Bibliju u ruke. On je doživio isto što i ja.
Umirući se očajno borio. Ispružio je svoje ruke i vikao: “Vidim vrata pakla otvorena i nikoga nema da me izbavi od propasti!” Nebo je bilo kao bakar. Njegovo vrijeme milosti je bilo isteklo. Tijelo mu se grčilo i silno treslo dok je umirao i odlazio u mjesto smrtnog carstva, u mjesto vječnih muka, odakle nema povratka. Sagriješio je protiv Duha i za njega više nije bilo milosti i spasenja.
Ovaj slučaj me je ispunio strahom. Nikada ga nisam mogao zaboraviti. Zato želim opomenuti sve one koji sve više otvrdnjavaju prema Božjem pozivu. Pazi da ne izgubiš Božju milost.
Autor: Abner Dahl
