Koliko puta uzimamo to „ništa“ zdravo za gotovo. „Ne radim ništa posebno“, ili „Nemam ništa posebno planirano“, ili „Ništa se ne događa“.
„Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu“ (1. Solunjanima 5,16-18).
Danas zahvaljujem Bogu ni za što.
Ni za što?
Da, ni za što.
Zadnja su 24 sata bila vrlo burna za našu obitelj. Jučer sam bila na putu s ručka s mojim prijateljima iz crkve kada me je nazvala mama.
PROČITAJTE: NEUSLIŠANE MOLITVE: Zašto Bog ne odgovara?
„Što radiš?“
„Ništa posebno… Točim gorivo prije nego se vratim kući.“
„Vjerojatno nije velika stvar, ali sam htjela javiti da je tvoj tata upravo prebačen u bolnicu.“
Te vijesti ne bih nazvala malom stvari.
Naravno da nisam otišla kući nego sam se okrenula i zaputila u bolnicu gdje je moj tata bio prebačen zbog bolova u prsima. Prije sedam i pol godina sam se vozila prema istoj bolnici kada je moj otac trebao imati operaciju srca. Isti taj teški, nervozni osjećaj koji sam tada imala se vratio dok sam se parkirala pred bolnicom.
Užas.
Sjedili smo s mojim tatom cijeli dan dok je bio na promatranju. Medicinske su sestre odlazile i dolazite, ispitivale i pregledavale. Gledale smo utakmicu dok smo čekale. Između te utakmice i problema sa srcem mog oca, nisam bila sigurna mogu li moji živci podnijeti još nešto.
Jutros, dok sam bila na sastanku me je nazvala mama što je bilo čudno jer smo razgovarale prije pola sata. Znala sam da nije ništa dobro.
„Dušo, bi li mogla doći u bolnicu i malo biti sa svojim tatom? Nešto nije u redu sa mnom te bih htjela otići do liječnika, a ne želim ga ostavljati samog.“
O
Moj
Bože
Rekla sam joj da je bolje da samo ode do hitne pomoći u prizemlju, a ne da čeka kod liječnika.
To je i učinila.
10 minuta nakon našeg razgovora sam ponovno bila na parkiralištu bolnice. Prvo sam provjerila što je s mojom mamom. Medicinske su sestre dolazile i odlazile. Liječnici su postavljali pitanja. Otrčala sam gore kako bi provjerila kako je tata. Ispalo je da se on više brine za nju nego za sebe tako da me je samo ponovno poslao da idem kod nje.
PROČITAJTE: Zašto Bog želi da u svemu budemo zahvalni?
Pregledavali su ju. Izvodili su testove. S vremena na vrijeme sam išla na kat javiti tati kako je mama, pa bi se vraćala dolje i javljala mami kako je tata.
Bio je to pravi cirkus. Mislim da bi moto moje obitelji trebao biti „sve ili ništa“.
Napokon su svi testovi bili gotovi. Prvo mamini.
„Nismo našli ništa sumnjivo. Sve se čini u redu. Možete ići kući“.
Nakon toga tatini.
„Testovi su negativni. Ne trebate se brinuti.“
Tako da danas zahvaljujem Bogu ni za što.
Koliko puta uzimamo to „ništa“ zdravo za gotovo. „Ne radim ništa posebno“, ili „Nemam ništa posebno planirano“, ili „Ništa se ne događa“.
To ništa može biti vrlo vrijedno.
Večeras sam uključila punu perilicu rublja. Složila sam osušeno rublje. Sjedila sam i večerala s mojom najmlađom kćeri. Pričala sam na telefon s dragim prijateljem. Igrala sam igru sa prijateljima. Ništa nisam posebno radila.
PROČITAJTE: 5 osoba iz Biblije koje su pokazale najviše zahvalnosti
Uživam u tome „ništa“ i zahvaljujem Bogu za svaki malenu minutu svakog „ništa“ u mom životu.
Ako vam je trenutno teško u životu, zapamtite da se možda samo čini da Bog ništa ne poduzima, ali uvijek ima nešto na umu.
„Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani“ (Rimljanima 8,28).
Pomolimo se…
Dragi Bože,
Hvala Ti za svrhu koju daješ svemu. Daj mi uvid u Svoju perspektivu kada neke stvari jednostavno ne idu kako bi trebale. Znam da Ti imaš veći plan.
Hvala Ti za svako maleno „ništa“ koje često uzimamo zdravo za gotovo.
Volim Te i živim za Tebe.
U Isusovo ime, Amen.
Izvor: Theprayingwoman.com; Prijevod: Ida U.
