Protivnici religije i kršćanstva smatraju da su pisci Biblije vjerovali da je Zemlja ravna. Je li to istina?
Neki kritičari Biblije tvrde da se u Otkrivenju 7, 1 pretpostavlja da je Zemlja ravna ploča jer se govori o anđelima koji stoje u četiri zemljina ugla ili kraja. To se zapravo odnosi na četiri smjera kretanja na zemlji – sjever, jug, istok i zapad.
Sličnom se terminologijom i danas koristimo kada govorimo o zalasku i izlasku sunca, iako je Zemlja ta koja se kreće, a ne Sunce. Pisci Biblije koristili su jezik onako kako su percipirali stvarnost, kao što i mi koristimo danas. Bez takovog, prirodnog korištenja jezika poruka bi bila čudna i nejasna.
U Starom zavjetu u Jobu 26, 7 piše kako se Zemlja nalazi u svemiru i uspoređuje ju se s okruglim Mjesecom i Suncem.
”Krug zemaljski”
Doslovni prijevod Joba 26, 10 glasi: „On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju.“ Okrugla se Zemlja opisuje i u Izaija 40, 21-22 riječima „krug zemaljski“.
Hebrejska riječ u Bibliji kojom se opisuje „krug“ (חוג) ujedno znači i „okruglo“ ili „sferično“.
„Zemlja kao Sfera – vrlo su rano primijećeni neki astronomski odnosi. Zvijezde se čine kao da su spojene na šuplju sferu koja se okreće oko Zemlje svaka 24 sata, a to je očigledno bilo poznato piscu knjige o Jobu. Ovakvo mišljenje datira i prije vremena Abrahama, jer inače ne bi bilo moguće razlikovati zviježđa. No sferični oblik nebesa ukazuje da je i Zemlja takvog oblika, a izmjena dana i noći na tim tijelima ukazuje da nisu čvrsto povezana sa Zemljom, nego da su dosta udaljena. Zemlja stoga mora slobodno lebdjeti u svemiru, a tako ju opisuje i knjiga o Jobu: „On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu.“ (Job 26, 7) (iz International Standard Bible Encyclopedia)
Okrugla Zemlja u Mudrim izrekama
Mudre izreke 8, 27 isto tako ukazuju na okruglu Zemlju. Ako gledamo horizont oceana on je vidljivo zaobljen. Ta se zaobljenost opisuje u Job 26, 10. „Kružnica na vodi“ jedan je od načina kojima su stari Grci dokazivali okruglu Zemlju, a dokaz nalazimo i u Jobu, mnogo prije nego su to Grci otkrili. Job 26, 10 ukazuje da tama počinje tamo gdje prestaje svjetlo. To ukazuje na izmjenu dana i noći na sferičnoj Zemlji.
Hebrejski su zapisi ovih promatranja najstariji jer je knjiga o Jobu jedna od najstarijih u Bibliji. Povjesničari obično (krivo) Grcima pripisuju da su prvi predložili sferičnu zemlju. Pitagora je tako u 6. st. pr. Kr. predložio tu teoriju.
Erastosten iz Aleksandrije (oko 276.-194. ili 192. pr. Kr.) izračunao je opseg Zemlje i promašio za samo 50 km od današnjih izračuna.
VIDI OVO: Koliko je uistinu Zemlja stara?
Grci su isto tako vukli meridijane i paralele. Ta su područja označili kao polove, ekvator i tropski dio. Takav koncept sferične Zemlje nije prevladao jer su Rimljani Zemlju crtali kao ravan disk oko kojeg su oceani.
Okrugli oblik planeta lako se mogao uočiti promatrajući brodove kako nestaju na horizontu i promatrajući sjenu pomrčine, pa možemo pretpostaviti i da su pisci Staroga zavjeta to znali. Naravno, Kolumbo je znao da je zemlja okrugla.
Lukino evanđelje i okrugla Zemlja
Implikacije o tome da je Zemlja okrugla vide se i u Lukinom evanđelju gdje Isus nevješta svoj povratak. U Lukinom 17, 31 Isus kaže „Toga dana“ a u stihu 34 kaže „Te noći“. To je aluzija na činjenicu da je na jednoj strani planete dan, dok je na drugoj noć.
Zanimljivo je i da u Bibliji postoji 16 zapisa u kojima se govori kako Bog širi nebesa. To su nevjerojatne potvrde da je Biblija istinita, jer danas znamo da se svemir ubrzano širi.
Kada se Biblija dotiče znanstvenih spoznaja, ona je u potpunosti u pravu.
Izvor: Christiananswers.net; Prijevod: Mislav U.
