Bez obzira na zlo s kojim se suočavali, bez obzira koliko je teška oluja, Bog je s nama. Da, imamo nadu. I naša nada ima ime – Isus.
„Ne brinite se ni za što, nego u svemu — molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem — iskanja svoja obznanjujte Bogu. I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu“ (Filipljanima 4,6-7).
Prijatelj prijatelju
Naš unuk Justus ima predivan odnos s Isusom Kristom. Justus ima osam godina i sljedbenik je Krista tri godine. Otac je zaista zahvatio njegovo srce. Često sam učenik, a Justus učitelj od kada je upoznao Krista. Tako je bilo nakon strašne masovne pucnjave u srednjoj školi na Floridi.
Živjeli smo na Južnoj Floridi dugo godina. Kad sam čula vijest o tamošnjoj masovnoj pucnjavi, šokirala sam se. Tinejdžer je pucao u svojoj bivšoj srednjoj školi u Parklandu, te pobio 17 ljudi i ranio mnoge.
Moj prvi odgovor bio je šok i bijes. Pokušala sam moliti da Bog ukloni bijes znajući da nije od Njega. Nije to bio pravedan bijes, već bijes koji traži osvetu. Razmišljala sam o tome koliko toga je ovaj problematičan mladić ukrao od mnogih. Iskreno, željela sam da plati za sve boli i gubitke koje je nanio. Nisam mogla uskladiti svoje osjećaje sa čistoćom Božjeg bezuvjetnog i nepristranog oprosta. Ista ljubav, milost i oprost koja pokriva moju dušu dostupna je i tom mladiću.
Dok se moje srce i um hrvalo s Duhom Svetim, zazvonio je telefon. Naša je kći rekla: „Mama, nećeš vjerovati kakvu je molitvu Justus upravo molio za stolom.“ Justus je vidio kratki televizijski isječak o ubojstvima i jako se uzrujao. Sa suzama koje su se slijevale niz njegovo dražesno lice, upitao je našu kćer: „Mama! Zašto je to učinio? Zašto je taj dječak pucao? Ne razumijem zašto su ta djeca morala umrijeti!“ Danna je sjela i zagrlila Justusa, trudeći se objasniti ono što sama nije razumjela. Nakon vrlo dugog i dubljeg razgovora Justus je otišao u svoju sobu. Rekao je da samo treba neko vrijeme biti sam.
Kad je pozvala sve na večeru, Danna je bila iznenađena i pomalo zabrinuta kad je Justus zatražio da se pomoli. Justus je naklonio glavu, stisnuo ruke i pozvao svoga Boga. „Isuse, jako sam tužan. I znam da su mnoge mame i tate isto tužni. Ne znam zašto je taj dječak učinio to što je učinio. Ali možeš li mu samo pomoći da dođe k Tebi? I možeš li se pobrinuti za djecu na koju je pucao? Još uvijek te toliko volim, Isuse. Amen.“
Ostala sam bez zraka kad je Danna podijelila mudrost i slijepu vjeru našeg unuka. I bila sam ponižena. Srce mi se slamalo za tog mladića – ovo slomljeno i izgubljeno janje. I ustala sam, bijesna na djelo Sotone.
Također sam se bojala.
U kakvom svijetu živimo da je došlo do toga? Djeca ubijaju djecu! Otac me podsjetio na još jedno vrijeme i mjesto ispunjeno strahom.
U njihovom najmračnijem trenutku, dok su valovi udarali oko njih, zarobljeni na malom ribarskom brodu, učenici su bili prestrašeni. Zapravo, njihov strah ih je zaslijepio na stvarnost Isusovog dolaska k njima usred te oluje. Volim jednostavan, ali snažan Isusov odgovor na njihove strašljive vapaje: „Samo hrabro! Ja sam, ne bojte se!“
Poruka je bila zapanjujuća u svojoj jednostavnosti. Kad je On s nama, ne moramo se bojati. Obično razumijemo taj dio. Ali ono što je Isus također rekao jest da je Njegova prisutnost donijela hrabrost – odvažnu odluku da zanemarimo strahovite okolnosti jednostavno zato što je On tamo.
Isus nije ukorio svoje učenike za njihov strah.
Ja vjerojatno bih. Uostalom, vidjeli su da Isus čini čuda.
Vodu je pretvorio u vino.
Tisuće nahranio s pet kruhova i dvije male ribe.
Iscjeljivao muškarce, žene i djecu.
I opet su se bojali. Ipak su sumnjali. Možemo se poistovjetiti, zar ne?
Isus ih je „brzo“ uvjerio u svoju utješnu prisutnost i dostupnu silu. Očito je Petar bio jedini koji je doista vjerovao Isusu jer prava vjera stvara djela. Petar je bio jedini koji je želio izaći iz čamca i proći kroz svoj strah. Uvjerena sam da je Petar jednako toliko bio uplašen kao i drugi učenici – ali je Petar odlučio uzeti Isusa za Njegovu riječ. Kad je poduzeo taj prvi korak, vjera je progutala Petrov strah.
Bez obzira na zlo s kojim se suočavali, bez obzira koliko je teška oluja, Bog je s nama. Da, imamo nadu. I naša nada ima ime – Isus.
Pomolimo se.
Oče, dolazimo k tebi u vjeri. Ne razumijemo toliko toga što nas okružuje u ovom slomljenom i izgubljenom svijetu. Ali nas ne pozivaš da razumijemo. Pozivaš nas da ti vjerujemo – jer si pobijedio ovaj svijet. Molim te, pomozi nam da ti se obratimo kad se bojimo.
U Isusovo ime,
Amen.
Autorica: Mary Southerland; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Crosswalk.com
