Nakon što im je postavila jednostavno pitanje, učiteljica trećeg razreda je saznala tešku istinu o svojim učenicima.
Učiteljica iz Denvera, Colorado je kroz jedno pitanje naučila mnogo o patnjama svojih učenika i njihovom vapaju za pomoć. Odlučila je posvetiti svoju karijeru pomaganju djeci da se pripreme za život u Americi. I kako bi to i uspjela, Kyle Schwartz, učiteljica trećeg razreda u Dull osnovnoj školi, je htjela što više saznati o svojim učenicima, njihovim životima i porijeklu.
No nakon što im je postavila jednostavno pitanje, naučila je tešku istinu o svojim učenicima. Većina ih dolazi iz siromašnih obitelji koje nisu u mogućnosti priuštiti svojoj djeci ni ono osnovno za život, uključujući ručak u školi.
U toj osnovnoj školi je 92% učenika u programu potpore za dobivanje besplatnog ručka u školi. Škola je pokrenula taj program jer ne želi da su im učenici gladni jer im roditelji ne mogu priuštiti hranu. Tako je škola u mogućnosti učenicima ponuditi gotov ručak koji se plaća porezom.
Schwartz je već znala da većina njezinih učenika potječe iz obitelji koje im ne mogu priuštiti ručak. No zanimalo ju je što im to nedostaje kod kuće. Zašto? Jer je željela vidjeti može li im ona kako pomoći.
No nije htjela nikoga uvrijediti ili naljutiti. Shvaćala je da je njezino pitanje prilično osjetljivo. Tako da je smislila vrlo domišljat način da sazna informacije o svojim učenicima, a da ih ne mora izravno pitati.
Odlučila je postaviti slijedeće pitanje svojim učenicima:
„Što želite da vaša učiteljica zna o vama?“
Postavila je veliku ploču koja je omogućila učenicima da ostanu anonimni. Rekla je djeci da napišu na papirić što god žele. Mogli su to učiniti kada nitko nije gledao.
Kyle je očekivala tužne poruke. No nije bila spremna za očaj koji su podijelili s njom.
Neki su učenici priznali da njihovi roditelji nikada nisu bili kod kuće jer su imali 2-3 posla i neprestano su radili. Neka djeca nisu imala ni malo hrane kod kuće. I neki nisu imali olovke ili kemijske kako bi napisali zadaću.
Neki su učenici priznali da ih druga djeca zlostavljaju, a Kyle toga nije bila svjesna.
Slijedeće su joj poruke slomile srce:
„Želim da moja učiteljica zna da se nemam s kime igrati.“
„Želim da učiteljica zna da moja lektira ponekad nije potpisana jer moje mame često nema kod kuće.“
„Želim da učiteljica zna da se brinem jer je moja mama neprestano bolesna te je sinoć bila u bolnici.“
„Želim da moja učiteljica zna da nemam olovke kojima bih pisao zadaću kod kuće.“
„Želim da moja učiteljica zna da mi se u razredu često rugaju. To mrzim.“
Kyle je pokušala nešto napraviti oko nekih problema, ali ona, kao učitelj, ne može sve to popraviti. Pokušava pomoći onima koji nemaju nikoga.
Što vi mislite o tome?
