Tinejdžerove misli o samoubojstvu su postale toliko jake da je u jednom trenutku bio spreman oduzeti si život. Nije više mogao izdržati.
Dok je još pohađao srednju školu Luke Keller je razmišljao o samoubojstvu.
Taj je tinejdžer patio od depresije, suicidalnih misli i poremećaja u vezi tjeskobe i izolacije. Povrh toga, otac ga je ostavio kada je imao 10 godina, baka mu je preminula od raka, a djed je bio u zatvoru.
S mnogo negativnih okolnosti i slabim mentalnim zdravljem Luke je bio na rubu sloma.
Sjeća se točnog dana kada su njegove misli o samoubojstvu postale toliko jake da je u jednom trenutku bio spreman oduzeti si život. Nije više mogao izdržati.
Luke se vratio iz škole i uhvatio se popisa poslova koje mu je majka napisala. Da bi malo pročistio glavu, izašao je van kako bi pokosio jer je mislio da će mu buka od kosilice smiriti misli.
… Ali nije se dogodilo ono što je očekivao.
Čuo je Božji glas
Dok su mu u glavu navirale misli o samoubojstvu, Luke je odlučio konačno se obratiti nekome s kime nije prije razgovarao – Bogom.
Rekao je: „Bože, ako si stvaran i ako si ono što ljudi kažu o tebi, onda mi reci nešto jer ću si danas oduzeti život. Moram znati odmah jesi li stvaran.“
Luke je nastavio raditi na svojim poslovima kada je čuo Božji glas: „Želim da me slijediš.“ Zaprepastio ga je glas kojeg prvi puta čuje i Luke je pitao Boga da ponovi ako je to zaista On. Glas je ponovno rekao: „Želim da me slijediš.“
Bilo je jasno kao dan. Luke je pao na koljena i plakao jer je shvatio da je Tvorcu svemira stalo do njega i do njegove molbe iz očaja.
Luke je rekao kako je iskustvo neobjašnjivo, kako ga je ostavilo u „potpunom šoku“ nakon što je prošao kroz strašnu godinu u kojoj mu se smrt činila kao jedini izlaz. Umjesto toga, Bog mu je pokazao da je On izlaz.
Odjednom su mu nestale tjeskobne i depresivne misli, kao da se preporodio. Nije se mogao prepoznati i bilo je predivno.
Jedine riječi koje je Luke imao su bile „Hvala Ti, hvala Ti.“ Te je riječi stalno ponavljao jer mu jezik nije mogao ništa drugo izustiti.
Zahvalan Bogu
Od tog je trenutka Luke odlučio na svakom svom koraku zahvaljivati Bogu, uključujući travnjak.
Luke igra američki nogomet, a nakon svakog pogotka klekne na koljeno i svojim prstom pokazuje u nebo kako bi Bogu iskazao zahvalnost.
Ali nisu svi odobravali njegovu gestu. Dok je njegova ekipa napredovala u natjecanju, suci su mu rekli da će ga udaljiti iz utakmice ako to ponovi.
„Bio sam strašno razočaran“, rekao je Luke. „Igram Bogu na slavu. Odlučio sam nastaviti i ako me žele izbaciti, neka me izbace. Ne bih ni bio ovdje da me Bog nije spasio.“
Kako bi mu dala ohrabrenje, njegova mu je sestra u poluvremenu dala poruku na kojoj je pisalo: „Budi strpljiv i pusti Boga da radi svoje.“
On je tako i učinio.
Kada je Luke idući puta postigao pogodak nije prstom uperio gore. Na njegovo iznenađenje, kada se okrenuo vidio je kako 7000 ljudi radi gestu umjesto njega.
Luke je rekao: „Osjećao sam se kao da je Bog rekao ‘Slušaj Luke, rekao sam ti da će te Sotona napasti i da ću te ja zaštititi.“
No njegova priča nije bila gotova. Zbog sjajne igre regrutirali su ga da igra za sveučilište u Kentuckyju.
VIDI OVO: Sve je pripremio za samoubojstvo. Kad je ugledao što njegov pas nosi, počeo je plakati
Na početku sezone je ozlijedio zglob i trebao je na operaciju, ali je liječnik greškom operirao oba zgloba.
Nakon toga je slomio zapešće i ponovno otišao na operaciju, no ovaj je puta dobio tešku infekciju. Liječnici su mu rekli da vjerojatno više nikada neće moći igrati.
Šest tjedana kasnije su mu liječnici priopćili vijest zbog koje se šokirao: „Rekao mi je ‘Je l’ sjediš?’ a ja sam pomislio o ne, što će sada biti…“ rekao je Luke. „Liječnik mi je rekao ‘Želim ti samo reći da te Bog blagoslovio. Nalazi krvi su ti savršeni. Potpuno si zdrav’.“
Luke nije mogao vjerovati što čuje.
Ubrzo je ponovno bio u dresu i dok je trčao na teren prisjetio se dana kada je kosio travu. Njegov je Bog došao toga dana, kao što je došao i ponovno.
VIDI OVO: Je li samoubojstvo neoprostivi grijeh?
”Znam da Bog postoji”
Luke je iz svega zaključio: „Znam da Bog postoji. To je isti osjećaj kojeg sam imao kada me On spasio dok sam kosio. To je isti osjećaj kojeg sam imao kada je publika iskazala podršku i zahvalila Bogu. To je isti osjećaj kada sam izašao na teren protiv Butlera.“
Ono što je tražio u samoubojstvu, našao je u svome Spasitelju – izlaz iz boli i ulaz u mir.
Isti mu taj Bog govori i pazi na njega. Brine se i o malim stvarima, o gesti koju nije morao raditi zbog kazne, oko slomljenog zapešća i infekcije koja mu je ugrozila sportsku karijeru. Možda se radi o običnom nogometu, ali Bogu je stalo do onoga što je važno Lukeu.
Luke je te noći igrao punim srcem, i ponovno za Onoga koji je sve to omogućio.
