Ova kratka priča od samo nekoliko sekundi koje vam trebaju da ju pročitate će vam otkriti mudrost za cijeli život:
Robijaš je godinama živio sam u izoliranoj ćeliji; nikoga nije vidio, niti je s bilo kim govorio, a hrana mu je doturana kroz otvor u zidu.
Jednog dana u ćeliju je ušao mrav.
Čovjek ga je zadivljeno promatrao, dok je mrav išao gore-dolje ćelijom. Pustio je da mu se popne na dlan kako bi ga bolje vidio, davao mu je po neku mrvicu hrane i noću bi ga poklopio metalnom posudom.
Jednog jutra, iznenada je shvatio da mu je trebalo deset dugih godina izolacije kako bi njegove oči primijetile ljepotu jednog običnog mrava.
Naše oči neprestano tragaju i gladne su za ljepotom, a ne vide one male ljepote koje su tu uvijek ispred njih.
