Zanimljivo je vidjeti u koliko je nekršćanskih i protukršćanskih povijesnih izvora spomenut Isus. Nekršćanski pisci o njemu su pisali više nego što su pisali o, primjerice drugom rimskom caru Tiberiju! A najzanimljivije je to da ti izvori potvrđuju sadržaj Novog zavjeta!
„U VRIJEME PONCIJA PILATA ŽIVIO JE MUDAR ČOVJEK PO IMENU ISUS…”
Josip Flavije (o. 37. – o. 100.), najveći židovski povjesničar toga vremena, koji nije bio kršćanin, u svom općepoznatom djelu Židovske starine (dovršio ih je oko 93. po. Kr.) piše:
„U to vrijeme (vrijeme Poncija Pilata) živio je mudar čovjek po imenu Isus. Dobro se vladao i bio je poznat po svojim krepostima. Mnogi su Židovi i pogani postali njegovim učenicima. Kada ga je Pilat osudio na smrt raspinjanjem, nisu ga napustili ti koji su od ranije bili njegovi učenici. Oni su izvijestili da im se ukazao tri dana nakon raspeća i da je bio živ. Prema tome je moguće da je on Mesija kojem su proroci pripisivali čuda.” (18. knjiga, 3. ulomak, 3. poglavlje)
To nije jedino mjesto na kojem Josip Flavije spominje Isusa. U drugom ulomku svojeg djela Starine otkriva kako je novi veliki židovski svećenik (Ananija mlađi) iskoristio ʽrupuʼ u rimskoj vladavini kako bi dao ubiti Jakova, Isusova brata. Naime, 62. g. po. Kr. rimski upravitelj Fest je iznenada preminuo obavljajući svoju službu. Njegovu je nasljedniku Albinu trebalo tri mjeseca da dođe u Judeju i to je Ananiji bilo dovoljno da izvrši svoj prljavi naum. Josip Flavije taj događaj opisuje ovako:
„Fest je mrtav a Albin je na putu pa je on (veliki svećenik Ananija) sazvao Veliko vijeće te je pred njega doveo brata Isusova kojeg su zvali Krist, čije je ime bilo Jakov te neke druge (neke od njegovih drugova). Kada je Ananija protiv tih ljudi sastavio optužnicu, u kojoj je stajalo da krše zakon, predao ih je da ih se kamenuje.”
Dakle, ovdje imamo još jedan spomen Isusa, koji potječe iz prvog stoljeća ali i potvrdu da je on imao brata Jakova koji očito nije bio omiljen među židovskim vlastima. Je li moguće da su Jakova podvrgli mučenju zato što je bio vođa Jeruzalemske crkve, kako nam kazuje Novi zavjet? Koliko nekršćanskih izvora spominje Isusa?
ISUS SE U NEKRŠĆANSKIM IZVORIMA SPOMINJE VIŠE PUTA NEGO ŠTO SE SPOMINJE DRUGI RIMSKI CAR!
Osim Josipa Flavija poznato je još devet nekršćanskih pisaca koji spominju Isusa u rasponu od 150 godina od njegova života. Nasuprot tome rimskog cara Tiberija, koji je vladao u Isusovo vrijeme, tijekom tih 150 godina spominje ukupno devet nekršćanskih izvora. Dakle, Isus se u nekršćanskim izvorima spominje više puta nego što se spominje drugi rimski car. Kad tim izvorima pribrojimo one kršćanske, tada ukupan broj autorâ koji spominju Isusa dobrano nadmašuje broj onih koji spominju cara Tiberija: Isusa spominje 43 autorâ dok cara Tiberija spominje njih deset! Neki se od tih nekršćanskih izvora, poput Celza, Tacita i židovskog Talmuda, mogu smatrati protu-kršćanskim. Iako ta djela ne sadrže nijedno svjedočanstvo očevidaca koje bi proturječilo događajima opisanima u novozavjetnim spisima, ton autorâ tih djela izrazito je protu-kršćanski. Evo što možemo saznati od tih te od manje pristranih nekršćanskih izvora. Naime, ti izvori potvrđuju određene činjenice o ranom kršćanstvu koje nam pomažu sastaviti radnju koja je nevjerojatno podudarna s radnjom Novog zavjeta.
NE-KRŠĆANSKI PISCI IZNIJELI RADNJU KOJI SE PODUDARA S NOVIM ZAVJETOM
Evo što vidimo kad saberemo svih deset nekršćanskih izvještaja:
- Isus je živio u doba cara Tiberija.
- Isus je živio kreposnim životom.
- Činio je čudesa.
- Imao je brata Jakova.
- Proglasili su ga Mesijom.
- Bio je razapet pod Poncijem Pilatom.
- Bio je razapet uoči židovske Pashe.
- Kad je umro, Zemljom je zavladala tama i dogodio se potres.
- Njegovi su učenici vjerovali da je ustao iz mrtvih.
- Njegovi su učenici bili spremni umrijeti za svoja uvjerenja.
- Kršćanstvo se ubrzo proširilo sve do Rima.
- Njegovi učenici nisu priznavali rimske bogove nego su se klanjali Isusu kao Bogu.
AKO ISUS NIJE POSTOJAO, KAKO SU NE-KRŠĆANSKI PISCI ZAJEDNIČKI MOGLI IZNIJETI RADNJU KOJI SE PODUDARA S NOVIM ZAVJETOM?
U svjetlu ovih nekršćanskih izvještaja možemo jasno ustvrditi kako nema sumnje da je teorija prema kojoj Isus nije nikada postojao neopravdana. Ako Isus nije postojao, kako su ne-kršćanski pisci zajednički mogli iznijeti radnju koji se podudara s Novim zavjetom? No implikacije koje proizlaze iz ovih izvještaja vode nas još dalje. Što nam oni govore o Novome zavjetu? Izgleda da ga ovi ne-kršćanski izvori potvrđuju. (…)
Iz knjige „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist” autorâ N. L. Geislera i F. Tureka.; Izvor: Book.hr