Svakoj osobi je potrebno utočište, mirna luka u koju se možemo skloniti za vrijeme oluje. Neki ga nalaze u prijateljima, obitelji, poslu, novcu, društvenoj prihvaćenosti, crkvi, dobrotovornom radu. U vrijeme sudaca u Izraelu su postojali i doslovni gradovi-utočišta namjenjeni osobama koje su nenamjerno počinile neko zlo.
Ana, Samuelova majka, nije tipična žena, a njen život je dugo vremena sličio barki na otvorenoj, olujnoj pučini (1. Samuelova pogl. 1-2). U drevnom Izraelu smatralo se da su žene nerotkinje pod Božjim prokletstvom i stoga nisu bile društveno prihvaćene.
Elkana, Anin suprug, nije razumio njenu bol. Pitao ju je: “Zašto plačeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?” Suvišna pitanja, zar ne? Prvo, Elkana nije “gubio vrijeme” tražeći Božju pomoć, već je našao Peninu, drugu ženu. Kakva utjeha! Osim toga Biblija kaže: “Penina je zanovijetala Ani,” što je bio samo dodatni uzrok tuge i boli. Ana je bila svakodnevno izložena poniženju, a Elkana pita zašto je tužna. “Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala, da je ponizi…” (1,6). Biblija kaže da je Elkana više ljubio Anu.
Ona je vjerojatno bila zbunjena jer je njen suprug pokazivao i ljubav, premda izvještaj ne kaže kako, i prezir prema njoj time sto je našao drugu ženu. Elkana je redovito dolazio u Silo da se pokloni Jahvi i prinese žrtvu. Moguće je da se Ana pitala kako to da tako pobožan čovjek uzima drugu ženu čim je saznao da je nerotkinja i zašto ne razumije njenu bol premda su razlozi bili očiti.
Ana utočište nije mogla naći ni u Šatoru od sastanka ni među svećenicima. Elijevi sinovi su napastovali žene koje su dolazile moliti se u svetište, a sam Eli je bio nemoćan da bilo što učini. Dakle, ni u starozavjetnoj “crkvi” Ana nije mogla naći mjesto utočišta. Društveno okružje u kojem je živjela knjiga Suci opisuje slijedećim riječima: “…i svatko je živio kako mu se činilo pravo.” Bilo je to nesigurno razdoblje izraelske povijesti jer ni društvo nije ulijevalo sigurnost i budilo nadu u bolju budućnost.
Ana je svoje utočište našla u Bogu. Svakodnevnim molitvama i preklinjanjem ona je tražila ispunjenje obećanja. Bog je ispunio njenu molbu i darovao joj Samuela, a kasnije još tri sina i dvije kćeri. U vrijeme kada na obzorju nije bilo nikoga tko bi Ani pružio mir i utjehu ona se obratila Bogu i pobijedila. Njena vjera u Boga, hrabrost i odlučnost u trenucima kada nigdje drugdje nije mogla naći izvor razumijevanja i nade zaslužuje mjesto u Svetom Pismu. Bog je bio Anino utočište.
Autor: Darko Pirija; Izvor: Biblija-govori.hr
