Kada se govori o ženama u crkvi onda je ovo pitanje koje se ne može zaobići. U Prvoj Korinćanima čitamo:
“… jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira. Kao u svim Crkvama svetih, žene na sastancima neka šute. Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na sastanku. ” (1. Kor 14,33-35)
Ovaj stih iz 1. Korinćanima u kojoj piše “žena trebaju šutjeti” je omiljeni stih svih zagovornika shvaćanja da žena uopće ne treba govoriti u crkvi. Međutim, Pavao ovdje ne zabranjuje svaki govor žene na sastanku zajednice, već je očigledno da to on nalaže samo u pojedinim prilikama, jer u istoj poslanici on kaže da je ženi dozvoljeno prorokovati i moliti (1. Kor 11,5)
Pitanje je: Što se to događalo na sastancima crkve u Korintu da Pavao ovako “oštro” reagira prema određenom ponašanju ženama?
Crkva u Korintu je bila blagoslovljena obiljem duhovnih darova, od kojih su neke svakako primile i mnoge žene. Vrlo je moguće da su ove žene pošto ih je Sveti Duh upotrebljavao kroz dane im duhovne darove, da su o sebi počele misliti više nego što su trebale i počele su se ponašati glasno, bahato, drsko i bestidno, što bi mi danas rekli: “postale su muškarače”. One su svojim verbalnim ispadima prekidale tijek bogoslužja što je unosilo nervozu i nemir među prisutne, ali još gore je bilo to da su one ovakvim svojim ponašanjem sramotile svoje muževe.
Ovakvo ponašanje žena u javnosti je odudaralo od kulture i običaja tog vremena, i bila je prava sramota za njihove muževe, što je svakako izazivalo trvenja među njima.
Treba još i ovo razumjeti, da u grčkoj kulturi žena je imala svoju sobu u kući, nije joj bilo dozvoljeno da sama izlazi na ulicu, nije smela komunicirati s drugim muškarcem u javnosti, nije imala pravo na obrazovanje. Prema pisanjima nekih grčkih filozofa svaki muškarac je javno imao ljubavnicu (kurtizanu) koja ga je pratila na putovanjima, večerama i sl. i zadovoljavala njegove seksualne prohtjeve, dok mu je njegova žena trebala roditi djecu koja bi bila njegovi zakoniti potomci. Dakle, žene su tada bile na samom dnu društva, vrlo omalovažavane. Kada su ovako ponižavane žene prihvatile Evanđelje, one su se počele osjećati važne i ravnopravne sa muškarcima. Dugo sputavane one su svoju “novu slobodu u Kristu” počele zloupotrebljavati – počele su se slobodnije ponašati.
Apostol Pavao ove žene koje su izašle iz svojih Bogom danih okvira djelovanja i ponašanja oštro prekorava i podsjeća ih da su prema Božjem Zakonu i dalje pod autoritetom muža, te da se svom mužu trebaju pokoravati. Da je to za njih volja Božja, jer je Bog: “Bog reda i mira”.
Naravno, za ovakvo “razuzdano” ponašanje žena u Korintu svakako može biti i razlog pogrešno shvaćeno Pavlovo učenje o “jednakosti u spasenju” (Gal 3,28), kao što je to slučaj i dan danas. Ipak, u svakom slučaju Pavao ženama ne zapovijeda potpunu šutnju u crkvi, kako to neki ovdje vide.
