Jeste li primijetili da je ”zauzeto” postalo novo ”normalno”? Kada vas netko upita kako ste, vrlo je vjerojatno da će vaš odgovor biti, „dobro, zauzeto, ali dobro“.
Svi smo čuli za istraživanja koja govore o učincima stresa i zauzetosti na naše živote, ali što ako nas naš ubrzani tempo odvraća od življenja života za kakav smo stvoreni?
Živimo u društvu gdje nam se govori kako trebamo učiniti više, biti bolji i postići više. Svi želimo ispunjene živote, ispunjene značenjem i svrhom, ali nije li točno da nas naša zauzetost često puta odvrati od takvog života?
Nasuprot onoga što nam se govori, mi to ne možemo nositi, niti bismo trebali. Kako možemo znati kada smo dosegnuli svoje granice? Nismo baš poput telefona sa osvijetljenim brojevima koji nam pokazuju kada dosegnemo ograničenje. Ipak, postoje znakovi koje nam naša tijela pokazuju (ako obraćamo pozornost), znakovi koji za svakoga od nas mogu izgledati drugačije. Za neke, upozoravajući znaci mogu biti emocionalni. Za druge, oni mogu biti tjelesni, odnosni ili duhovni. Bilo kako bilo, nakon što prijeđete preko granice, to ćete vrlo brzo saznati – na teži način.
Nemogućnost kontroliranja osjećaja
Osjećate li se često uplašeno, iziritirano, depresivno ili preplavljeno? Svi ovi znakovi pokazuju kako nešto nije u redu. Osjećaji koji se ne mogu kontrolirati često puta zrcale zahtjeve koje ne možemo kontrolirati, a koje sami sebi dajemo.
Nedostatak brige o sebi
Ako već imamo natovaren ”tanjur” obaveza i suludih zadataka, zadnja stvar na koju želimo obratiti pozornot jest u planiranju zdravih obroka ili na vođenju brige oko tjelesnog zdravlja i izgleda. To samo zvuči kao još više posla. Vođenje brige o samome sebi se može činiti sebičnim, ali to je u isto vrijeme i najneegocentričnija odluka koju možete donijeti u svome životu.
Bolest
Postojao je razlog kada se u životu jednostavno nisam osjećala dobro. Živjela sam s prehladom, zarazom sinusa, boli u želucu ili čak i gripom gotovo cijelo vrijeme. Sjećam se kako sam rekla liječniku jednom, „Morate mi pomoći! Bolesna sam više od toga što sam stalno bolesna“!
On me je pitao, „Je li moguće da je to od stresa?“
Neprestana bolest može biti pokazatelj velikog broja stvari i naravno trebate posjetiti liječnika ako imate problema sa zdravljem. Ali bolest može biti i znak upozorenja koje vaše tijelo šalje o tome da trebate napraviti nekakve izmjene u vašem životu. (Vidite li što sam učinila kada sam ovaj odjeljak stavila nakon brige o sebi? Nedostatak brige o sebi često vodi do ponavljajućih tegoba. Rekla sam vam kako vođenje brige o sebi nije sebično!)
Učestalo kašnjenje
Znam da ću ovime stati na ”nečij žulj” (na svoje najviše), ali vjerujem kako je učestalo kašnjenje uzrokovano time što pristanemo na velik broj aktivnosti za prevelik broj ljudi. To je zatvoreni krug unutar kojega mi pokušavamo učiniti puno više nego što možemo. Na kraju, ne možemo doći nigdje niti možemo postići sve što smo rekli da ćemo postići i budemo razočarani jer je teret svega toga pretežak.
Vrlo je važno prepoznati to da svi mi imamo ograničenja. Nakon što ih prijeđemo, prava stvar koju možemo učiniti jest dopustiti nekome drugome tko ima kapacitet da ”uskoči” i nastavi. Nikoga nećete razočarati jer samo pravilno koristite svoje vrijeme i energiju.
Samo-izlječenje i pretjerivanje
Kada životni zahtjevi postanu preveliki, samo-izlječenje je nešto čega se lako dosjetimo. Da budem iskrena, prejedanje slatkišima meni predstavlja problem. To je nešto s čime se borim cijeloga života. U vezi puno toga u životu radim na sebi. Ovo je jedna od takvih stvari.
Samo-izlječenje se isto tako može očitovati u vidu pretjeranog tjelesnog vježbanja, provođenje previše vremena na društvenim mrežama ili gledanje previše televizije umjesto da se dobro naspavamo.
Ponekad sami sebe možemo prevariti misleći kako je samo-izlječenje u stvari vođenje brige o sebi – „Zaslužujem tu čokoladu!“ Ali ako vidimo da su te navike usko povezane sa stresnim situacijama u našim životima i da nas one ne obnavljaju niti odmaraju, tada trebamo prihvatiti to da su one upozoravajući znak prezauzetosti. Trebamo se pitati je li za nas jednostavnije pobjeći od stvarnosti ili smanjiti popis onoga što ”moramo” učiniti. Bez obzira radi li se na pretjeranom udovoljavanju ili ozbiljnoj ovisnosti, samo-izlječenje je ozbiljan znak upozorenja. Ako ga ignoriramo on može dovesti katastrofu u našim životima.
Zanemarivanje važnih odnosa
Osjećate li kako često znate iznevjeriti ljude koji su vam najbliži: vašega supruga, djecu, bliske prijatelje, obitelj i kolege? Vrlo lako je osjećati krivnju zbog ovakvoh stvari. A kada počnemo osjećati samo mrvicu krivnje, sve je gotovo. Pritisak i krivnja koje smo posijali na same sebe premašuju bilo kakvo pozitivno mišljenje koje nam bilo tko može dati.
Zanemarivanje Boga
Veliki pokazatelj da smo prešli svoje granice izdržljvosti jest kada počnemo preskakati bogoslužja zbog toga što imamo ”previše toga za obaviti” i što se ne želim moliti jer moram odmah početi raditi. Povezanost s Bogom je ono što mene drži unutar mojih kapaciteta i ono što mi pomaže da razumijem to da me je Bog stvorio s ograničenjima sa svrhom. To što imam ograničen kapacitet nije mana moje osobnosti. To je zbog slavnog stvaralaštva i zbog nevjerojatne svrhe: kako bih spoznala da trebam Boga.
Mi ne trebamo živjeti život na rubu ”pregorenosti”. Vrlo je važno da prestanemo biti prezauzeti prije nego što nas to savlada. Prestajanje sa prezauzetošću ne znači da trebate raditi manje (osim ako zaista trebate raditi manje). To znači da svoje vrijeme i energiju trebate uložiti za ono za što ste stvoreni, a ne za stvari za koje osjećate da biste ih trebali raditi iz obaveze ili očekivanja.
Autorica: Alli Worthington; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Relevantmagazine.com
