Smjestila sam se na svoje mjesto na konferenciji za žene; a onda je govornica opet rekla: „Ti si predivna, izabrana, posebna Božja žena. Nema nikoga na svijetu poput tebe!“
Čula sam tu poruku na desetke puta – na radiju, u knjigama, na konferencijama – čak se nalazi na šalicama za kavu i majicama u svakoj LifeWay trgovini u Americi. Ta ista poruka usmjerena je na kršćanke u svakom kutku zapadne kulture. I to je poruka koja – iako dobronamjerna – ostaje nedostatna bez obzira koliko je puta propovijedana.
Vidite, nisam uopće toliko posebna – a niste ni vi. Iskren pogled na našu ljudskost otkriva tu istinu. Svaka žena koja je napravila određeni stupanj samo-refleksije zna da njezine borbe, nesigurnosti i grijesi njoj nisu jedinstveni. Te stvari su dio čovječnosti u palom svijetu. Nadalje, svaka žena koja poznaje dubinu svoje neadekvatnosti zna da su ove kršćanske plitkosti ljepote i „izabranja“ nedostatne za svakodnevnu pobjedu.
Ne kažem da su ta ohrabrenja lažna. Božji smo ručni rad (Ef 2,10). Izabrani (1. Pt 2,9). Jedinstveni (Mt 10,29-31). Pitanje nije jesu li ove stvari istinite, već je li to najvažnija poruka koju žene trebaju čuti.
Osobno, mislim da nije (i nisam sama).
Ako bih kršćanstvo prosuđivala po ženskim konferencijama, bila bih uvjerena da Biblija nije ništa više od niza komplimenata od Boga čovjeku. Umjesto toga, stvarna priča daleko je manje dobrodošla i daleko ponižavajuća. Isus nije došao na zemlju jer smo predivni, posebni ili odlični. Došao je jer smo previše grešni da premostimo jaz između sebe i Boga.
To nije poruka koju želimo čuti s pozornice od izvanrednih žena, zar ne? Ali to je ono što trebamo jer žene koje misle da su prilično divne ne trebaju Spasitelja.
Žene se pitaju jesmo li dostatne. Gledajući naslove knjiga koje čitamo, zaključujem da smo zahvaćene u nesigurnost, strah i krizu identiteta. U ovom smo stalnom stanju „borbe“ s vrlo malo pobjede, i zapravo nikada ne živimo kao „nadmoćni pobjednici“ u Kristu (Rim 8,37). To su prava duhovna pitanja, ali znate što? Još nisam vidjela ni jednu ženu koja je oslobođena od nesigurnosti, kojoj se samo ponavljalo da je predivna. To ne ide tako i to nije odgovor.
Istina je da bez Kristove preobražavajuće sile, nisam predivna, posebna, niti jedinstvena. Rođena sam u grijehu i u pobuni sam protiv Boga. Moje nesigurnosti i strahovi pulsiraju kroz Adamovu krv u mojim krvnim žilama. To se ne može iskorijeniti plitkim „ohrabrenjima“. Ono što trebam – ono što svaka žena treba – jest duševno rješenje problema grijeha. Nesigurnost nije problem. Strah, siromašna slika o sebi, bračni problemi – to su samo simptomi stvarne bolesti. Bolest je grijeh i svi je imamo.
Trebamo slobodu, a ne komplimente.
Opet, to nije loša poruka. Ali teološki je manjkava, a ako je cilj ženske konferencije poticanje i opremanje kršćanki, poruka se mora mijenjati. Evanđelje je dobra vijest samo onima koji prepoznaju svoju potrebu za Isusom. Kada stvorite kulturu koja koristi Isusa za malo više od duhovno dobrog raspoloženja, nije čudo da žene ne mogu zadobiti pobjedu nad tjeskobom, ljutnjom, nesigurnošću ili strahom. Napuštaju naše crkve znajući sve o sebi i znajući malo o Kristu.
Rješenje je jednostavno. Prestanite propovijedati mlaku poruku i počnite propovijedati pravu poruku. Prestanite nas uzvisivati kao žene i počnite uzvisivati Krista. A ovo je nevjerojatna istina o ženskoj službi koja je usredotočena na evanđelje: kad sve što žene rade jest štovanje Isusa, nesigurnosti, strahovi i tjeskobe blijede u odnosu na Njegovu vječnu slavu.
Kad se naš pogled okrene Njegovoj ljepoti umjesto laskanju nama, nesigurnosti nestaju.
Kada naše uši slušaju Njegov glas umjesto da slušamo više o nama, strahu više nema mjesta.
Kada naši umovi razmišljaju o tome tko je On umjesto toga tko smo mi, nalazimo identitet obavijen u vječnu svrhu.
To je luda stvar o evanđelju: naša ružnoća prije Isusa veliča ljepotu Božje ljubavi. Samo razumijevanjem tko smo izvan Krista možemo živjeti u svakodnevnom prepoznavanju naše ljepote u Njemu. Moramo se podsjećati na činjenicu tko je On kako bismo bolje razumjeli tko smo mi.
Zato, molim vas, prestanite nam govoriti da smo posebne.
Recite nam o Isusu.
Autorica: Phylicia; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Faithit.com
