Pisac Hebrejima nam kaže: “Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio” (Heb 4,15).
Mnogi kršćani poznaju ovaj redak; on nam govori da naš veliki svećenik Isus suosjeća s našim trpljenjima. On je osobno dotaknut svakom našom boli pa i zbunjenošću i očajem koji nas snađu. A zbog toga što imamo takva velikog svećenika, upućeni smo: “Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć” (Heb 4,16).
Rečeno nam je: “Vaš Spasitelj točno zna kroz što prolazite i točno zna kako da vam posluži svojom milošću.” Kad smo u velikoj potrebi, kako “nalazimo milost”, kao što predlaže Hebrejima?
Kad vas pogodi nesreća, imate izbor: ili se pouzdati u Boga ili ga okriviti. Kad su Job i njegova žena doživjeli tragičan gubitak svoje obitelji te muku njegova fizičkog stanja, njih dvoje su izabrali potpuno drukčiju reakciju. Njegova je žena postala ogorčena, ludo optužujući Boga, čak potičući svoga muža: “Prokuni Boga i umri” (Job 2,9).
I Job je bio duboko ožalošćen, a bio je i u velikoj fizičkoj boli, međutim, on se usred svega toga uzdao u Boga. Rekao je: “Ne razumijem ništa od ovoga što se događa, ali “da me i ubije, pouzdat ću se u njega” (Job 13,15). Zapravo je rekao: “Nije važno ako me ovi čirevi otjeraju u grob. Otići ću uzdajući se u Gospodina i nikada neću odustati od moga pouzdanja da on zna što radi. On ima neki vječni naum i uzdat ću se u njega do posljednjeg daha.”
Kakvo je veliko povjerenje bilo u Jobovu srcu! A veličanstvena istina je to da isto povjerenje u našega dobroga Oca može biti i naše ako stavimo svoje pouzdanje u njega.
Autor: David Wilkerson; Izvor: Worldchallenge.org
