Želite upoznati pravu osobu, ali još niste. Možda je problem u vama i u ovim preprekama koje nosite u sebi!
Možda se pitate: „Što ako u meni postoji nešto što me priječi da upoznam pravu osobu?” Zaista je moguće da u vama postoje prepreke. Evo nekih najčešćih.
1. EMOCIONALNE RANE KOJE STE ZADOBILI: JESU LI VAS DOŽIVLJAVALI KAO BLAGOSLOV, ILI KAO TERET?
Od trenutka začeća u sebi nosite osjetljiv duh koji zna je li vaš dolazak na ovaj svijet bio dobrodošao ili je bio slučajan. Ako ste, kao dijete, primili puno ljubavi od obitelji, počivate u toj ljubavi, ali, ako su vam se roditelji stalno svađali, muče vas strahovi i puni ste rana.
Djeca su iznimno – i u emocionalnom i u duhovnom smislu – osjetljiva na ozračje koje vlada u kući. Možda ste kao dijete vrlo rano, s obzirom na roditeljsku skrb – bili svjesni doživljava li vas se kao blagoslov ili pak kao neželjen teret. Osjećali ste se odabrano jer su uživali provodeći vrijeme s vama – ili pak nosite duboke rane jer ste se već tada osjećali zanemareno, ili zlostavljano tjelesno i verbalno.
Ako su vam roditelji bili puni ljubavi, ispunjeni ste ljubavlju i snagom duha za suočavanje sa životom. Ako je bezuvjetna ljubav bila uravnotežena sa zdravom stegom, pitanje pripadnosti usađeno vam je u duh na dubokoj razini. Razvili ste hrabrost i sigurnost da se upuštate u izazove, činite pogreške, a potom pokušate iznova.
PROČITAJTE: 5 načina kako roditelji uništavaju život svog djeteta
Bez tih temeljnih darova prihvaćanja i skrbi, duh vam vene poput cvijeta koji dobiva premalo vode i sunca. Ako ste neprestano bili izloženi kritici, u emocionalnome smislu možete se jednostavno prepustiti i umrijeti, neizmjerno pateći od osjećaja odbačenosti i zapravo tek vegetirajući na ovome svijetu. Svoje rane jednako tako možete očitovati i time što ćete se truditi bilo „pokazati im“ ili ih posramiti.
Ako su vam roditelji (osobito otac), dok ste odrastali, govorili kako ste lijepi i kako se ponose vama, onda znate da ste lijepi. No, ako vam nitko nije govorio koliko ste ljupki, već su vam se, naprotiv, izrugivali, doživljavate sebe ružnom i sramite se sebe, pa makar bili i prava ljepotica.
2. LAŽI KOJE STE PRIHVATILI: VJERUJETE DA STE RUŽNI, DA S VAMA NEŠTO NIJE U REDU?
Možda ste prihvatili laž da nemate pravo postojati. Servirana vam je laž da ćete morati zaslužiti ljubav kako biste je dobili zauzvrat. Povjerovali ste u laž da ste vrijedni ljubavi jedino ako sve učinite ispravno (što god to „ispravno“ podrazumijevalo). Doživljavali su vas kao pogrešku, smetnju i teret, pa nemate osjećaj pripadnosti. Odlučili ste vjerovati kako s vama nešto ozbiljno nije u redu, kako ste ružni i odbačeni. Smatrate se na neki način odgovornom za grijehe roditeljâ te zato mislite kako i ne zaslužujete blagoslov.
3. SUDOVI KOJE STE DONIJELI, POPRAĆENI MRŽNJOM I SRDŽBOM
Jedno je prepoznati te ispravno prosuditi da je netko ili nešto nemoralno, nepravedno i uvredljivo, a drugo donijeti sud koji ujedno podrazumijeva i osudu, što je redovito popraćeno srdžbom i mržnjom.
Nismo odgovorni za grijehe drugih, ali smo odgovorni (i odgovarat ćemo) za svoje reakcije i usvojene stavove.
4. OČEKIVANJA KOJA STE RAZVILI: OSJEĆATE DA VAS NITKO NIKADA NIJE VOLIO…
Možda osjećate kako vas nitko nikada nije volio niti bio obziran prema vama. Oduvijek se sami brinete za sebe, jer nema nikoga na koga biste se mogli osloniti.
Koliko god se trudili, i kako god dobro obavljali svoj posao, očekujete kritiku. Smatrate da niste dovoljno pametni ili oštroumni, pa očekujete da će vas preskočiti. Trudite se postići da vas ljudi prihvate, da pripadate nekamo, ali svejedno se osjećate odbačeno (ili vam se barem tako čini).
PROČITAJTE: 12 biblijskih načina kako izgraditi ispravnu sliku o sebi
Rane koje nosite umanjile su vaša očekivanja onoga što želite od života; percepciju drugih i – što je najvažnije – način na koji doživljavate sebe.
5. ZIDOVI KOJE STE PODIGLI: DRŽE PO STRANI ZLO ALI I PRIJEČE ULAZAK DOBRA
Zidovi vas ne dijele samo od onoga što ne želite nego i „zarobljuju“ među sobom i vaše osjećaje.
Ako ste ranjeni, naučili ste izgraditi obrambene zidove kako biste se zaštitili. Otvrdnuli ste te nerijetko i nesvjesno odbijate ikoga pustiti blizu. Možda rado služite drugima i nastojite im pomoći u svemu, ali time samo zadržavate određenu mjeru nadzora.
Držimo se po strani, skrivajući vlastite potrebe, rane i strahove jer, ako otvorimo srce, izlažemo se nesavršenostima drugih. Odabiremo usamljenost i izolaciju radije negoli rizik zadobivanja novih rana ili pak doživljavanja izdaje.
Nažalost, zid je zid. Zidovi ne samo što drže po strani zlo nego i priječe ulazak dobra. U Knjizi proroka Ezekiela 36,26 te 11,19 stoji kako će nam Isus izvaditi „srce kameno“ i dati nam „srce od mesa“. Nudi nam zaštitu svoga oklopa pravednosti (Ef 6,14). No, mi se toliko bojimo odreći sigurnosti vlastitih obrambenih mehanizama da smo kadri – kada nam lijepi događaji i dobri ljudi stanu otapati srce – zaustaviti se posred proslavljanja nove slobode i prijateljstava kako bismo se povukli natrag u zatvor kojega tako dobro poznajemo.
6. ZAKLETVE KOJE STE DALI SAMI SEBI: „RADIJE ĆU ODBACITI DRUGE PRIJE NEGO ONI ODBACE MENE”
Ponekad ljudi ili prilike u nama ostave tako duboke rane da se zakunemo sami sebi kako više nikada nikome nećemo dopustiti da nam se toliko približi. Možemo reći nešto poput:
– „Jednom sam otvorila srce povjerenju i izdali su me. Nikada više ni u koga neću imati povjerenja.“
– „Odbačenost boli. Radije ću odbaciti druge prije nego oni odbace mene.“
– „Podijelila sam svoje osjećaje s ljudima, a oni su ih upotrijebili protiv mene. Odsad ću ih skrivati.“
– „Moja je majka ocu služila kao otirač. Nikada neću nikome dopustiti da me tako gazi.“
Takve snažne prisege izrečene rano u životu pokazatelji su područja koje smo odlučili blokirati iz svoga unutarnjeg bića. One nam se tada utisnu u psihu te ih se prisjetimo poslije, kada se nađemo u sličnim prilikama. One nas tada navode da reagiramo prisilno.
7. NESVJESNE PORUKE KOJE ODAŠILJETE: „NEĆEŠ SE ODLUČITI ZA MENE – JOŠ NITKO DOSAD NIJE”
U nekim drugim prilikama možda odašiljemo podsvjesne poruke poput: „Ne sviđam ti se. Nećeš se odlučiti za mene – još nitko dosad nije. Odbacit ćeš me. Otići ćeš, jer su otišli i svi prije tebe. Ne mogu se pouzdati u tebe. Neću te trebati. Hajde, udari me – neću zaplakati. Mogu se brinuti sama za sebe.“
Što poručuje naš govor tijela? Hodate li spuštene glave i pogleda uprta u tlo, ili uspravno? Bog vas je učinio pročeljem, a ne začeljem (Pnz 28,13). Recite sebi: „Ti si ipak štit moj, Jahve; slavo moja, ti mi glavu podižeš“ (Ps 3,4; podvukla autorica). Način na koji se držite, kao i ton glasa, odašilju ljudima oko vas poruku kako doživljavate sebe.
Dobra je vijest ta da ne morate nastaviti živjeti ni s jednom od njih. Možete primiti oslobođenje.
Autorica: Paula Sanford; iz knjige Iscjeljenje ženinih emocija (svim ženama i muškarcima koji ih vole); Izvor: Book.hr
