Božji Duh Sveti je netko koga bi kršćani trebali jako dobro poznavati. On je Bog koji živi u svakome onome tko vjeruje u Krista, isti Duh koji je Krista podigao iz mrtvih i Duh koji jamči to da ćemo dobiti svoje nasljedstvo u Gospodinu.
Velik broj kršćana ima potpuno pogrešnu ideju u vezi toga tko Duh Sveti zapravo jest. U ovome članku česmo spomenuti neka kriva stajališta koja se često pojavljuju u vezi Duha Svetoga, tako da vjernici s Njim mogu razviti odnos koji će rasti.
Ovo su najčešće zablude u vezi Duha Svetoga.
1. On nije osoba
Jedno od vrlo čestih pogrešnih stajališta u vezi Duha Svetoga jest to da je on ”sila” ili ”snaga”, ali da On nije osoba. Ovakvo stajalište izravno poriče Njegov identitet kao treće osobe Trojstva. Iako Duh Sveti zaista i jest snaga Boga kojom je sve stvoreno, kao što piše u Knjizi Postanka, On ipak nije samo ”snaga”. Pogledajmo što piše u Knjizi Postanka 1, 26-27:
„Tada Bog reče: ”Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji. Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju On ga stvori, muško i žensko“.
Iz Pisma znamo da je Bog jedna od tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Stvorio je čovjeka na svoju sliku: Duh, koji posjeduje dušu, koja živi u fizičkom tijelu. Tako smo stvoreni.
Božji Duh Sveti je itekako živa osoba, ne samo misao. On živi u svakome vjerniku i omogućuje nam da živimo kao nova bića u Kristu. Ako je On samo snaga ili sila, mi ne bismo mogli imati odnos s Njim.
2. Da On dođe i ode
Prije Krista Duh Sveti nije prebivao u čovjeku. Za vrijeme vremena Starog zavjeta, Božji Duh Sveti je samo bio ”spušten” na one ljude koje je Bog ovlastio za vršenje Njegove volje. Jedan pogled na Samsona i Davida će nam pokazati da je u tim vremenima Duh Sveti zaista ”odlazio i dolazio”.
Nakon Krista dogodila se promjena scenarija. Zastor hrama je poderan dok je Krist bio raspet na križ, što je označavalo slamanje zida između Boga i čovjeka – možemo, preko Krista biti pomireni s Njim.
Božji rad usmjeren na pomirenje s čovjekom je postao dovršen u Kristu. Kada vjerujemo u Krista i dođemo k Njemu, Bog nam daje svoga Duha Svetoga koji se nastanjuje u nama. Njegov Duh se nastanjuje u nama i nas stvara Njegovim hramovima.
Efežanima 1, 13-14 nam kaže:
„U njemu ste vi, budući da ste čuli Riječ istine – Evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši vjeru, zapečaćeni Duhom, obećanim Svetim, koji je zalog naše baštine; otkupljenja, posvojenja – na hvalu Slave Njegove“.
Duh Sveti jest ”dolazio i odlazio” u vremenima Staroga zavjeta, ali sada kada smo u Kristu – On živi u nama.
3. To da je On ”nazočan” samo kada Ga se ”osjeti”
Velik broj kršćana izjednačava prisutnost Duha Svetoga sa toplim osjećajima koje osjetimo kada se ”naježimo”. Iako On zaista čini to da se Njegova prisutnost osjeti, istina je da je On uvijek prisutan i da to ne trebamo ”osjetiti” kako bismo znali da je On s nama.
Neki kršćani koji se osjećaju usamljenima i nenadahnutima misle kako ih je Bog napustio. Bog, naravno, to ne radi. On je obećao da nas nikada neće napustiti i ostaviti nas (vidi Hebrejima 13,5). Naš nedostatak vjere u Njega uzrokuje to da mislimo kako nas je Bog napustio.
Autor: JB Cachila; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christian Today
