Jeruzalem zauzima značajno mjesto u biblijskoj povijesti i u biblijskim proročanstvima te je trenutno u središtu mnogih kontroverzi i političkih previranja.
6. prosinca 2017. Sjedinjene Američke Države priznale su Jeruzalem kao glavni grad Izraela, te su tako priznali povijesne činjenice, ali su uzurpirali muslimanski svijet. Ostavimo politiku po strani za sada – priznanje Jeruzalema kao glavnog grada Izraela biblijska je i povijesna istina.
Kraj David je prvi izabrao Jeruzalem za glavni grad Izraela, a to je bilo 1.000 godina prije Krista. Grad je uništen 70. godine poslije Krista, no, nakon Drugog svjetskog rata, 14. ožujka 1948. Izrael je ponovno postao neovisna država. SAD je uskoro priznao obnovljeni status Izraela kao domovine židovskog naroda. 5. prosinca 1949. Izrael je ponovno proglasio Jeruzalem svojim glavnim gradom. Nažalost, drugi su narodi vrlo teško i sporo prihvaćali realnost neovisnosti Izraela i njegovog prava u odabiru glavnog grada.
1995. američki Kongres je izglasao Akt o preseljenju veleposlanstva, prema kojem je veleposlanstvo SAD-a trebalo biti premješteno iz Tel Aviva u Jeruzalem. No, implementacija tog akta sabotirana je preko 22 godine na osnovama „nacionalne sigurnosti“. Sada je napokon SAD priznao ono što je bilo i očito – Jeruzalem je postao glavni grad Izraela. Ovo priznanje u skladu je sa tisućama godina povijesti i sa željama samog Izraela.
Naravno, neki se protive tom priznanju i odluci. Muslimani i Palestinci (kao i muslimanske terorističke organizacije) uvrijeđeni su navedenom odlukom. Razlog tomu je činjenica da je Brdo Hrama treća najvažnija vjerska lokacija za muslimane. Prema Kuranu (Sura 17,1), Muhamed je napravio svoje čudesno putovanje iz Meke do Jeruzalema 621. godine po Kristu. Tamo je služio obred u najudaljenijoj džamiji te je uzdignut u raj, a potom se vratio na zemlju i nastavio svoja učenja. Kupola na stijeni, sagrađena 692. godine po Kristu, označava mjesto na kojem je Muhamed navodno uzdignut u raj. Danas je Brdo Hrama pod kontrolom Jeruzalemskog Islamskog Vakufa, instituta islamskog prava koji je osnovan 1187. godine s ciljem upravljanja islamskim strukturama u Jeruzalemu. Pod njihovom trenutnom vladavinom, svim ne-muslimanima je zabranjen pristup svetim lokacijama.
Važno je shvatiti nekoliko stvari: najprije, izraelska vlada priznaje prava muslimana na služenje obreda na Brdu Hrama te djeluje kako bi zaštitila ta prava. Drugo, Kuran zagovara židovsko pravo na Obećanu Zemlju, koja uključuje Jeruzalem: „Tada je Allah rekao djeci izraelskoj: Uživajte u sigurnosti Obećane Zemlje.“ (slobodan prijevod, original: Sura 17,104; vidi: Sura 2,122; 45,17; 57,26).
Normalno je da svaka država određuje svoj glavni grad, a tada ostali narodi s kojima postoje diplomatski odnosi otvaraju svoja veleposlanstva u tom gradu. Na primjer, kada je Brazil proglasio Brasiliu glavnim gradom te ga je preselio iz Rio de Janeira 1961., sva su strana veleposlanstva preseljena u Brasiliu. Jedina država u kojoj se ovo pravilo ne poštuje jest Izrael. Sve zgrade izraelske vlade, kao i boravište predsjednika i ministra su u Jeruzalemu. No niti jedno strano veleposlanstvo nije preseljeno. Vjerujemo da Izrael treba imati jednako pravo izbora svog glavnog grada kao i bilo koja druga država.
Ponovno rođenje Jeruzalema 1948. bio je ključan korak u ispunjenju biblijskog proročanstva. Suhe su kosti počele oživljavati (Ezekiel 37). Priznanje Jeruzalema kao glavnog grada još je jedan vrlo važan korak. Stvaraju se uvjeti za ispunjenje ostatka proročanstva. Možda ne znamo implikacije svih trenutnih događaja na proročanstvo, ali sa sigurnošću možemo reći da je Jeruzalem vrlo poseban grad. To je jedini grad na svijetu gdje je Bog postavio svoje ime: „U ovom domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao među svim izraelskim plemenima, postavit ću svoje ime zauvijek“ (2. Kraljevima 21,7).
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Mislav U.
