Za samo nekoliko dana reći ćemo zbogom ovoj i dočekati ćemo novu, 2018. godinu. I dok se tako polako spremamo dočekati još jednu godinu u našim životima i dok se pripremamo za još jedno poglavlje, postoji još jedna stvar koju bi svatko od nas trebao učiniti. Ova stvar je vrlo važna, jer ako ju ne učinimo, to će nam samo staviti dodatan, a samim time i nepotreban uteg na naša leđa koji će nas svakako pokušati udaljiti od svega onoga što je Bog svakome od nas namijenio i što je pripremio za svakoga od nas.
O čemu se radi? Radi se o tome kako svatko od nas treba samome sebi oprostiti pogreške, grijehe, padove i sve ono što nismo ”dobro” učinili ove godine.
Zašto je to toliko važno?
Opraštanje nama samima je vrlo važna stvar u životu svakoga kršćanina. Unatoč tomu što u Bibliji ne možemo naći točno određene stvari gdje piše kako i mi sami sebi trebamo opraštati, ono što svakako piše jest to koliko je loše i pogubno za nas same kada sami sebe osuđujemo. U Poslanici Rimljanima 14,22 piše:
„Blago onome koji sam sebe ne osuđuje u onome što radi i na što se odlučuje“.
Nažalost, vrlo često zna biti slučaj kako sami sebi jako dugo vremena zamjeramo puno stvari koje smo učinili i s kojima nismo bili sretni. Nakon što nam je Bog sve ovo oprostio, mi još puno vremena nakon toga sami sebe okrivljavamo i osuđujemo te si ne opraštamo. Zna se dogoditi to da mi naše grijehe ispovijedamo našemu nebeskom Ocu, dobijemo oproštenje od Njega, no bez obzira na to mi i dalje sami sebi neke stvari ”ne možemo” oprostiti. Jednostavno kao da ne možemo pustiti neke stvari.
Zbog čega je dobro i poželjno da sami sebi opraštamo
Zbog čega je toliko poželjno i svakako nužno da sami sebi opraštamo? U nastavku ćemo opisati neke od stvari zbog kojih bismo trebali i samima sebi oprostiti, isto onako kako opraštamo i drugim ljudima i kako nama naš nebeski Otac oprašta.
1. Mi sami sebe osuđujemo za nešto što je naš Otac već odavno zaboravio
Biblija nas uči da nakon što nama Bog bilo što oprosti, On te sve naše oproštene grijehe i prijestupe baca od sebe i ne sjeća ih se više. U Poslanici Hebrejima 8-12 piše:
„Ja ću biti milostiv bezakonjima njihovim, njihovih grijeha i prijestupa ja se više neću sjećati“.
Ako nam je Bog i oprostio i zaboravio naše grijehe zbog čega bismo ih se mi trebali prisjećati? Vrlo velik broj kršćana se danas često zna vraćati Bogu i moliti Ga za oproštenje onih istih grijeha koje je On već odavno i oprostio i zaboravio. Jeste li znali da je to pokazivanje nepovjerenja prema Bogu, Njegovom bezgraničnom milosrđu i dobroti?
2. Mi sami sebe na taj način onesposobljavamo za ono za što nas Bog želi osposobiti
Jeste li ikada dok ste čitali Božju Riječ obratili svoju pozornost na to koliko naš Otac daje iznimnu važnost zaboravljanju onoga što se dogodilo u prošlosti? U Izaiji 43, 18-19 piše:
„Ne spominjite se onoga što se dogodilo niti mislite na ono što je prošlo. Evo činim nešto novo, ono već nastaje. Zar ne vidite? Da, put ću napraviti u pustinji i staze u pustoši“.
Stvar je u tome, vidjeli mi to ili ne, da Bog u našim životima uvijek nešto čini i radi. Ipak, na nama je da otpustimo sami sebi svoje prošle pogreške i prijestupe jer će samo tako Bog moći i zaista učiniti ono ”nešto novo” o čemu govori Njegova Riječ.
Sjetite se proroka Samuela. Čitamo u 1. Samuelovoj 15, 10-35 kako je Bog odbacio Šaula kao kralja Izraela i kako je zbog toga što j Bog to učinio, Samuel tugovao. U 1. Samuelovoj 16, 1 već čitamo kako Bog prekorava Samuela i kako mu govori neka se trgne jer ga čeka novi zadatak koji Bog ima za njega:
„Jahve reče Samuelu: ”Dokle ćeš tugovati zbog Šaula kad sam ga odbacio da više ne kraljuje nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju jer sam među njegovim sinovima sebi pronašao kralja“.
3. Nećemo nikada naučiti ono što smo trebali naučiti
Jako velik broj ljudi vrlo često ponavlja jedne te iste pogreške iz jednog jedinog razloga: umjesto da nešto nauče iz tih pogrešaka oni se žale nad njima i nikada na izvuku pouku. Što više žalimo nad onime što smo učinili to te iste pogreške i prijestupi ostaju u nama i ne dopuštaju nam da idemo dalje. Što one dulje ostaju u nama to je veća vjerojatnost da ćemo ih, prije ili kasnije opet ponoviti. Razlog zbog kojega se ovo događa jest taj što mi sami sebe osuđujemo i sami sebi dajemo ”etiketu” na temelju naših grijeha i prijestupa. Mudre izreke 4, 23 nam govore o tome:
„A povrh svega – čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život“.
Što više svoja srca ispunjavamo lošim stvarima to je veća vjerojatnost kako će se te loše stvari dogoditi opet i opet. Isto tako, što naša srca više ispunjavamo dobrim stvarima, to je veća vjerojatnost kako će se te dobre stvari dogoditi i izaći ”prema van”.
Autor: JB Cachila; Prijevod i obrada: Ivan H.; Izvor: Christian Today
