Od svih negativnih stvari koje ljudi govore o kršćanima, postoje dvije koje se ističu iznad ostalih. Prva: da su kršćani licemjeri. I druga: da su kršćani puni osude.
A iskreno, ljudi koji to govore su u pravu – barem djelomično. Kršćani mogu biti licemjerni i puni osude. Nismo svi takvi cijelo vrijeme, a naravno da nitko ne želi biti licemjeran ili osuđivati, ali svi smo ljudi i svi mi ponekad zabrljamo. To se događa, nažalost.
Dakle, kad se suočavamo s ljudima koji nas nazivaju licemjernima ili da osuđujemo, trebali bismo biti u stanju priznati i reći: „Da. Mogu biti ponekad takav koliko god želim da nisam! Hvala Bogu koji me voli i oprašta i vraća svaki put kad pogriješim, a pogriješim često!“
No, to ne činimo. Umjesto toga, mnogi kršćani odlaze u suprotnom smjeru. Mnogi kršćani, u strahu da budu označeni kao licemjerni ili puni osude, odbijaju zauzeti stav i prestanu identificirati grijeh kao grijeh.
Trebaju li kršćani suditi?
Koliko često čujete da kršćanin kaže: „Nije moj posao da sudim?“ Ova izjava, koja zapravo dolazi iz Biblije, djelomično se temelji na Mateju 7,1 koji kaže: „Ne sudite, da ne budete osuđeni!“ Prilično jasno, zar ne? No, citirati samo taj stih znači u potpunosti izvaditi stih izvan konteksta. Razmotrite ostatak odlomka:
„Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti. A što gledaš iverak u oku brata svojega, a u oku svojemu brvna ne opažaš? Ili kako ćeš reći bratu svojemu: ‘Dopusti da ti izvadim iverak iz oka’, a eto brvna u oku tvojemu? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa ćeš onda jasno vidjeti izvaditi iverak iz oka brata svojega“ (Matej 7,1-5).
U ovom često citiranom odlomku, Isus nije rekao: „Nemojte suditi nikada.“ Umjesto toga, govorio je licemjernim farizejima, koji su VOLJELI hvatati druge u kršenju zakona: „Obratite pažnju na vlastite grijehe, a onda ćete biti u boljoj poziciji prokazivati grijehe drugih.“
Ustvari, samo razmotrite ove druge stihove koji su jasni da kršćani TREBAJU suditi:
„Ne sudite po vanjštini, nego presudite sudom pravednim!“ (Ivan 7,24).
„Duhovan pak prosuđuje sve, a njega ne prosuđuje nitko“ (1. Korinćanima 2,15).
„Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravdu ubogu i potrebitu“ (Izreke 31,9).
„Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi su lažni proroci izašli u svijet“ (1. Ivanova 4,1).
„Ako li protiv tebe sagriješi brat tvoj, idi i ukori ga nasamo, da to ostane između tebe i njega. Ako te posluša, zadobio si brata svojega“ (Matej 18,15). Kako bismo ikako mogli isticati tuđe grijehe ako nam se ne dopušta suditi da je nešto uopće grijeh?
Kada ne odaberete samo jedan stih iz Biblije, već gledate na problem u okviru Biblije kao cjeline, stvari se dramatično mijenjaju, zar ne?
Prijatelji ne dopuštaju prijateljima da padnu niz liticu
Čuo sam fantastičnu analogiju prije nekoliko godina. Propovjednik crkve koju smo pohađali u to vrijeme istaknuo je (i animirao) koliko je važno da TREBAMO reći našim prijateljima i obitelji kada pogriješe.
To je kao da netko trči ravno niz liticu. Ako vam je stvarno stalo do te osobe, zar ćete samo sjediti prekriženih ruku i pregristi jezik? Ili ćete reći: „Pa, ne bih to učinio, ali nije na meni da sudim?“ Ili: „Po meni je to pogrešno, ali im treba dopustiti da odluče što je po njima ispravno?“
NE! Zaustavit ćete ih! I vikati: „STANI! SRLJAŠ NIZ LITICU! PAZI!!!“
Možete li uopće zamisliti da gledate svog prijatelja kako ide u očiglednu opasnost i samo sjedite mirno bez da ga upozorite? Kakav biste bili prijatelj?
Kada je suditi nekome djelo puno ljubavi?
Stoga, ako biste zaustavili prijatelja da se ne padne niz liticu, zašto ne biste spriječili vašeg prijatelja da ne uništi svoj život na druge načine? Na primjer, što ako vaš prijatelj:
- Ima aferu?
- Ružno razgovara sa supružnikom?
- Pije malo previše vikendom?
- Razmišlja o pobačaju?
- Zanemaruje svoju djecu?
- Laže svom šefu?
- Izlazi s lošim društvom?
- Oblači se provokativno da bi zadobila pozornost?
- Preskače crkvu sve više?
- Petlja s drugim religijama?
Biste li samo sjedili mirno i gledali kako vaši prijatelji stvaraju nered, te govorili: „Nije moj posao da sudim“ ili „Ne želim se miješati?“ Ili biste zaustavili prijatelja da ne napravi strašnu pogrešku za koju će kasnije požaliti? Što bi bilo djelo puno ljubavi?
Ili ne vjerujete Bibliji kad kaže da je ne upozoravanje pogrešno?
I to se ne odnosi samo na vaše bliske prijatelje i obitelj. Kao što nam pokazuje prispodoba o dobrom Samaritancu – svatko je naš bližnji. Ukazivanje na grijeh onima s kojima niste toliko bliski svakako je teže, ali ako ste jedina osoba za to, onda ste prava osoba za to.
Život bez prosuđivanja
Mnogi kršćani vole reći: „Nije moj posao da sudim“, ali što bi se dogodilo da svi slijedimo taj stav i složimo se te prestanemo prosuđivati jedni druge zauvijek?
- Pastori i đakoni bi morali biti nasumce izabrani, budući da ne bismo mogli preispitivati njihove karaktere i prosuditi jesu li dobri, božanski vođe.
- I morali bismo se nasumce vjenčati, budući da ne bismo mogli prosuditi karakter supružnika.
- Naša bi djeca mogla upasti u pogrešno društvo. Uostalom, tko su oni da prosuđuju koji će prijatelji imati dobar ili loš utjecaj?
- Zlostavljači djece i ubojice bi se oslobodili, jer nitko ne bi mogao suditi jesu li njihova djela ispravna ili pogrešna.
Jasno, to ne bi funkcioniralo. Kršćani trebaju suditi. Za naše dobro i drugih. Na taj način donosimo dobre odluke, izbjegavamo upasti u grijeh i pomažemo drugima da izbjegavaju grijeh.
Kao kršćani moramo biti razboriti. Moramo biti u stanju zauzeti stav i reći: „Ovo je ispravno“ ili „Ovo je pogrešno.“ Moramo biti u stanju donositi mudre odluke i pomoći našim prijateljima i obitelji da učine isto. Kao kršćani trebamo suditi, i trebamo suditi mudro. Naše kršćanstvo, čak i naši životi, ovise o tome.
**Napomena: Ne kažem da trebamo misliti da smo bolji od drugih ili hodati okolo i vrištati o tuđim grijesima u njihova lica. Kažem da trebamo biti dovoljno hrabri da prosuđujemo i razlučujemo između onog što je ispravno i pogrešno te postupamo u skladu s tim (i to s ljubavlju).
Borite li se s time da grijeh nazovete grijehom? Zašto mislite da je tome tako?
Autorica: Brittany Ann; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Ibelieve.com
