Toliki broj kršćana danas, u svojoj želji da vole i pruže ljubav, nesvjesno (ili svjesno) podržavaju grijeh ili grešno ponašanje. Umjesto da čine grešniku uslugu tako što će ga približiti Bogu, kršćanin mu čini štetu – i djeluje suprotno Božjim zapovijedima – tako što ga ohrabruje na grijeh.
Prilično sam siguran da mnogi od nas nisu svjesni da to rade. Kako bih pomogla svima nama da izbjegnemo podržavanje grijeha u „ime ljubavi“, donosim nekoliko načina na koje to često činimo.
1) Umanjujemo opasnosti grijeha
Kršćani ohrabruju one koji ne vjeruju i one koji vjeruju u grijehu tako što umanjuju ili ignoriraju opasne posljedice koje grijeh ima na naš život.
Grijeh utječe na našu vezu s Bogom na loš način. Grijeh uništava sva naša svjedočanstva. Grijeh uništava život, a da ne spominjem da krade naš mir i sve drugo što posjedujemo. Ljudi koji griješe trebaju biti podsjećeni na ovo.
Ne možemo se praviti da ne vidimo opasnosti grijeha i očekivati da ne padnemo u ponor. Ako vidimo opasnost od grijeha, ali ne upozorimo druge na njih, jednako smo krivi.
„Znati dakle dobro činiti, a ne činiti – grijeh je“ (Jakov 4,17).
2) Usredotočujemo se samo na Božju ljubav prema grešnicima
Mnogi kršćani su revni u dijeljenju Božje ljubavi bez da su toga svjesni. Oni brzopleto drugima govore „Bog vas voli“, te ne shvaćaju da bi im se to moglo obiti o glavu jer tako daju grešnicima dozvolu za grijeh. Dopustite da objasnim.
Kada pristupimo grešniku, a ne osvrnemo se na grijeh koji čini nego samo govorimo „Bog te voli“, taj bi grešnik mogao pomisliti: „Ako me Bog voli iako sam grešan, zašto bih trebao prestati griješiti?“
Prva poslanica Korinćanima (1,18) donosi vrlo snažnu poruku:
„Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja“.
Ne možemo se usredotočiti samo na jedan aspekt Boga i to propovijedati kao Njegovu cjelinu. Ljudi trebaju znati da je On svet, pravedan i iskren. I mi to trebamo uvijek imati na umu.
3) Pravimo se „dobrim kršćanima“ pred osobama koje su zgriješile
Na posljetku, često se pravimo „dobrim kršćanima“ pred osobama koje su zgriješile, te im tako dajemo do znanja da nas nije briga ako čine grijeh.
To možemo činiti na razne načine:
Postoje politički korektni kršćani koji izbjegavaju ljudima iznositi činjenice o grijehu koje ti ljudi ne žele čuti (2. Timoteju 4,3).
Postoje prijateljski nastrojeni kršćani koji će biti jako dobri prijatelji s onima koji ne slijede Gospodina (2. Korinćanima 6,14-15).
Postoje plahi kršćani koji se nikada neće usuditi reći što Bog govori jer se boje i jer nemaju pouzdanja u sebe pred Bogom (2. Timoteju 1,7).
Takvi „dobri“ kršćani ostavljaju dojam da je griješiti u redu i da je to dozvoljeno, čak i prihvaćeno, pred Bogom. Ovo je pogrešno i treba biti ispravljeno.
Autor: JB Cachila; Prijevod: Ida U.; Izvor: Christian Today
