Evanđelja (Matej, Marko, Luka i Ivan) nam ne govore puno o Isusovom djetinjstvu. Znamo samo neke događaje: bijeg obitelji u Egipat (Matej 2,14) i povratak u Nazaret (Matej 2,23; Luka 2,39); Njegova sve veća mudrost (Luka 2,40-52); Njegov posjet hrama u Jeruzalemu u dobi od 12 godina i poslušnost roditeljima (Luka 2,41-51).
Valja napomenuti da su daljnji prikazi Kristovog djetinjstva unutar tzv. apokrifnih evanđelja koja su mnogo kasnije napisali oni koji su željeli ispuniti „praznine“. Međutim, ta „evanđelja“ predstavljaju dijete koje je mrsko i koristi čuda za zabavu umjesto da vrši Božju volju. Ni jedan od tih atributa ne uklapa se u Kristov karakter.
Iako su autentični detalji Isusova djetinjstva rijetki, mnogo možemo naučiti od zemlje i područja iz Njegove mladosti: Izrael i Galileja. Premda je Jeruzalem naglašavao zamršeno i zbunjujuće proučavanje Staroga zavjeta i učenja rabina, Galilejeva udaljenost od grada donijela je nešto blaži pristup koji nije previše poštovao legalizam. Iz tog razloga, kao i zbog razlike u dijalektima, Galilejci su često bili viđeni kao neuki. „Galilejac – Budala!“ postao je uobičajeni izraz.
Možemo očekivati da je Isus odrastao u atmosferi prožetoj učenjima i riječima Staroga zavjeta. Također je vjerojatno pohađao židovsku školu sa šest godina, budući da je to bilo uobičajeno čak i u udaljenim područjima.
Osim toga, sadržaj Njegovih prispodoba i učenja može pretpostaviti svakodnevne uvide u Njegovu mladost: pastiri s ovcama, proslave vjenčanja, lisice u jazbinama, poreznici na vratima, udovice na poslu u potrazi za izgubljenim novcem, pekare koje mijese kruh i siromašni na ulici.
Jedini aspekt u koji možemo biti sigurni jest da je Isusova mladost služila ispunjavanju važnog dijela Njegove službe. To jest, iako potpuno Bog, odrastao je kao i svaki drugi čovjek.
Autor: Alfred Edersheim; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Jesus.org
