Pitanja poput “koja crkva spašava” ili “koja crkva je ona prava” su pitanja koja ljudi često postavljaju s iskrenom namjerom i u želji da slijede istinsko kršćanstvo.
Međutim, ovo pitanje je potpuno sporedno, jer kršćanstvo ili spasenje ne leže u instituciji, organizaciji ili denominaciji već u (i na) osobi Isusa Krista.
Biti “u Kristu”, znači postati i dijelom spašavajuće Crkve, kako o tome i govori ovaj zamišljenjeni razgovor…
“Moramo li svi postati protestanti da bismo se spasili?”
“Nikako! Ne želim trošiti vrijeme uvjeravajući vas da prijeđete na protestantizam.”
“Onda, svakako, verujete da spašava rimokatolička ili pravoslavna crkva?”
“Naravno da ne vjerujem!”
“Ja sam rimokatolik a ovaj moj prijatelj je pravoslavac; zar ni jedna od ovih crkava ne spašava?”
“U pravu ste: niti jedna!”
“Dobro, ali vi ste protestant. Sigurno nas želite preobratiti na protestantizam?”
“Ne želim! Nikada ni jednom rimokatoliku a niti pravoslavcu nisam rekao da se obrati na protestantizam.”
“Niste? No, onda vas uopće ne shvaćam! Vi ipak vjerujete da protestantizam spašava, zar ne?”
“Ne, ne verujem. To sam već rekao.”
“Pa kako, sad vas ama baš ništa ne razumijem!”
“Protestantizam nema veće moći spasiti od katoličke ili pravoslavne crkve, moj prijatelju.”
“A kako da se onda čovjek spasi? U svijetu postoje samo tri glavne kršćanske crkve, zar ne?”
“Ponovit ću, ni rimokatolička, ni pravoslavna, a niti protestantska crkva ni u kom slučaju ne mogu spasiti vaše duše.”
“Trenutak! Samo da vam objasnim. Nijedna crkva ne može spasiti, ali može jedino ISUS KRIST!”
“Isus?”
“Da, jer se ne spašavate kroz crkvu, bez obzira bila ona protestantska ili katolička, već kroz osobu – Gospoda Isusa Krista, Božjeg jedinorođenog Sina.”
“Ta, je li to moguće? Zamislite, ja to nikad ranije nisam čuo!”
“Uviđate li da vam ne bi pomoglo kad biste postali protestant, jer ih je mnogo koji nisu spašeni, ma da su, doduše, izjavili da su prigrlili kršćanstvo, ali nikad nisu prihvatili Krista kršćanstva.”
“Može li to biti razlogom da u sebi nemamo mira? Zar ne postoji mir duše u katolicizmu?”
“Ne, dragi moji prijatelji, niti u protestantizmu. Mir je jedino u Isusu. Religija ne može spasiti, ali Krist može.”
“Jeste li u to sigurni?”
“Apsolutno! Navest ću, da vam to dokažem, neke odlomke iz Biblije: ‘Spasenja nema ni po jednom drugom (protestantizmu ni katolicizmu), jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima (a ne ime protestant, katolik ili pravoslavac) po kojem nam se treba spasiti.’ (Djela 4,12). ‘I nadjeni Mu ime Isus, jer će On (ne katolički svećenik ili protestantski pop) izbaviti svoj narod od grijeha’ (Matej 1,21).”
“Što da učinimo?”
”Vjerujte u Gospoda Isusa i bit ćete spašeni…’ (Djela 16,31). Jer ‘svima koji Ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja’. (Ivan 1,12). Tu su, eto, drugi dokazi iz Biblije.”
“A hoće li nas On primiti?”
“Poslušajte što dalje kaže: ‘A tko dođe k Meni, sigurno ga neću izbaciti napolje.’ (Ivan 6,37).
“O, hvala Bogu!”
“Da, moji prijatelju, zaista hvala Bogu, jer vas ljubi. Umro je za vas. Vaše je grijehe na svom tijelu nosio na križ. A sada, nudi vam spasenje. Zašto Ga ne primite? Pouzdajte se u Njegovu otkupljujuću smrt! Vjerujte Njegovim obećanjima, oslonite se na Njega, jer će vam iskazati milost i sve oprostiti.”
“Učinit ćemo to odmah! Mislili smo da smo spašeni jer smo bili dobri članovi naših crkava. Sad ste nam otvorili oči; uvidjeli smo da je Isus jedini Spasitelj.”
“A, primate li Ga sada za Spasitelja?”
“Da, da, svakako!”
Mnogi polažu svoju nadu na to da pripadaju jednoj ili drugoj crkvi. Kažu: “Ja sam rođen i kršten u ovoj crkvi, njen sam vjeran pripadnik i zato se mogu nadati spasenju…” Oni se nadaju spasenju – kroz crkvu. Ali, to je nemoguće očekivanje zemaljske institucije – crkve!
Zamislimo da se netko želi priključiti nekom kraljevskom rodu – porodici. Mislite li da bi posinovljenje tog čovjeka ulilo u njegove žile i kraljevsku krv? Nikako. Postoji samo jedan put kako se to može postati – morate se roditi u toj kraljevskoj porodici. To je i jedini put za pripadnost Kristovoj Crkvi – onoj koju posjeduje Krist a ne čovjek – onoj nebeskoj, ne zemaljskoj. Dakle, ne mislim pri tome ni na katoličku, ni pravoslavnu, niti protestantsku crkvu, uopće ni jednu od crkava sličnih vjeroispovjesti, tradicija ili ogranizacija – nego na živu Kristovu Crkvu, jedinu istinitu Crkvu, veliku, nevidljivu Crkvu Božju, Tijelo Kristovo.
“Članovi” istinite Kristove Crkve mogu pripadati različitim vjeroispovjestima, ali mogu biti i izvan njih. Bog govori o Crkvi kao o svojoj velikoj obitelji – “Božjoj obitelji”. Nikako ne može biti u Kristovoj Crkvi, u Njegovoj porodici, a da se ne rodi u njoj. Znači, valja nam se “nanovo roditi”. Najpre primite spasenje kroz Krista, ponovno se rodite i bit ćete u Kristovoj Crkvi. Formalna pripadnost crkvi ne može vas spasiti. Nema takve crkve na svijetu koja vas može spasiti. To može samo Isus Krist, jer je On jedini darovatelj spasenja Božjeg.
U nebo ne ulaze članovi, tj. pripadnici ove ili one crkve, nego isključivo osobe spašene djelom Kristovim, tj. oni koji su doživjeli nanovorođenje i oproštenje greha, oni koji su primili dar vječnog života. Pitanje znači nije u tome jesam li član crkve, nego pripadam li živoj istinskoj Crkvi, osobno Gospodu Isusu Kristu, je li moje ime zapisano u Njegovu Knjigu života (Otk. 20,15). Jesam li spašen po daru Božje milosti (Ef 2,8)?
