Osim posrednog spominjana bića koja bi mogla biti dinosauri u Bibliji, postoji detaljan opis životinje u Knjizi o Jobu koji se odupire jednostavnom svrtavanju te životinje među one danas žive.
Nekoliko stoljeća nakon potopa, Bog je govorio čovjeku po imenu Job i podsjetio ga kako je On velik kao Stvoritelj ukazujući mu na jedno posebno biće koje je stvorio: ”A sada, de promotri Behometa! Travom se grani poput govečeta, u bedrima je, gle, snaga njegova, a krepkost mu u mišičju trbušnom. Poput cedra rep podignut ukruti, sva su mu stegna ispreplele žile. Mjedene cijevi kosti su njegove, zglobovi mu od željeza krvrge. Prvenac on je Božjeg stvaranja; mačem ga je naoružao tvorac.” (Job 40, 15-19).
Jedan od problema s kojim se susreću stručnjaci za Bibliju jest pokušati prepoznati što bi taj ’behomet’ mogao biti. Očito je bio živ u Jobovo vrijeme jer u suprotnom Božji poziv ne bi imao smisla.
Neki prevoditelji Biblije, ne znajući o kojoj se životinji rade, jednostavno transliteriraju riječ behomoth. Drugi pak, uviđajući veličinu i snagu tog stvorenja i njegov status kao ”prvenca Božjega stvaranja”, pomislili su na najveću danas kopnenu životinju: slona, ili na vodenkonja (uočivši njegovu sposobnost da ulazi u potoke i močvare; reci 21.-23). Ove ideje zabilježene su u fusnotama ili čak u samom prijevodu.
Međutim, osim činjenice da slon i vodenkonj nisu najveće kopnene životinje koje je Bog stvorio (fosili pokazuju da su, u usporedbi s nekim vrstama dinosaura, slonovi pravi patuljci), takvo tumačenje nema smisla jer je behemetov rep uspoređen s cedrom (redak 17). Niti slonov rep poput užeta niti rep vodenkonja ne opravdavaju usporedbu s cedrom. Ali paleontološke rekonstrukcije brahiosaura, temeljene na fosilima, izgledaju vrlo slično behometu kojeg je Bog opisao Jobu.
Autori: Don Batten, David Catchpoole, Jonathan Sarfati i Carl Wieland; iz knjige ”Pitanja o postanku, logika stvaranja”
