Duh Sveti obavlja svoje veliko tajanstveno djelo u nama nedostupnim područjima naše osobnosti.
Pročitajte 139. psalam; pjesnik njime kao da želi reći: “Ti si Bog ranih jutara, Bog kasnih noći, Bog planinskih vrhunaca i Bog mora; ali, Bože moj, moja duša ima obzorja udaljenija od jutra, mrklija od zemaljskog noćnog mraka, viša od ijednog planinskog vrhunca, dublja od ikakvog mora. Ti koji si Bog svemu tome, budi i moj Bog. Ne mogu dosegnuti visine ni dubine; postoje pobude o kojima ništa ne znam, snovi do kojih ne mogu doprijeti – ispitaj me, Bože moj!
Vjerujemo li da Bog može bdjeti nad našom maštom i tamo gdje mi ne možemo dosegnuti? “Krv nas njegova Sina, Isusa, čisti od svakoga grijeha.” Ako se to odnosi samo na ono čega smo svjesni, neka nam se Bog smiluje.
Čovjek koji je postao neosjetljiv na grijeh reći će da nije svjestan grijeha. Čišćenje od grijeha mora ići u same visine i dubine našeg duha ako želimo hoditi u svjetlu kao što je Bog u svjetlu, a isti onaj Duh koji je hranio život Isusa Krista, hranit će život i našeg duha. Samo onda kad nad nama bdije neiskazana svetost Svetog Duha, naš će duh, duša i tijelo biti sačuvani u neumrljanoj čistoći dok Isus ne dođe.
Na žalost, ne dopuštamo svom umu da se bavi koliko bi trebalo ovim veličanstvenim Božjim istinama.
Autor: Oswald Chambers
