Sotona je najveći Božji neprijatelj, a po tome i najveći neprijatelj kršćana. Između ostalog, poznat je i pod nazivom „tužitelj“.
Sotona je nekada bio predivan i moćan kerubin – najvjerojatnije je bio glavni anđeo. No u njemu se nešto pobunilo (Ezekiel 28,15) te je nadvladao ponos – htio je biti veći od Boga (Izaija 14,12-15). Pobunio se s vojskom anđela te je izbačen iz raja – zajedno sa svim anđelima koji su ga slijedili (Ezekiel 28,17-18). Sada se Sotona kreće zemljom i traži način da odvrati ljude od spasenja i poniznog života (1. Petrova 5,8). Uz to, on se ponaša kao tužitelj vjernika kako bi ih ponizio pred Bogom.
Sotoni je dopušten ograničen pristup raju. U Knjizi o Jobu možemo vidjeti Sotonu kako stoji pred Bogom i okrivljuje pravednika Joba. Tvrdi da je Job pobožan samo zato što ga je Bog bogato blagoslovio (Job 1,9-10). Sotona tvrdi da, ako se Joba testira, će se on s vremenom okrenuti od Boga i napustiti svoj pravedan život (11; 2,4-5). Budući da je sveznajuć, Bog zna da će Job ostati pobožan te dopušta Sotoni tužitelju da ga iskuša.
Knjiga Otkrivenja nam otkriva još više o ovoj Sotoninoj ulozi: „I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim“ (Otkrivenje 12,10). Sotona ne posustaje u svojim optužbama jer neprestano optužuje Božji djecu. On mrzi Boga i sve što Bog predstavlja, a to znači da mrzi i Božju milost i oprost koji daje grešnom čovječanstvu.
Sotona kao tužitelj stoji pred Bogom kako bi na neki način umanjio Njegovu ljubav ili milost. Na svu sreću, njegove optužbe ne rađaju plodom: „Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava!“ (Rimljanima 8,33). Spasenje pripada Bogu, a Njegove odluke se ne mogu poništiti. Bog je veći od tužitelja.
Sotona tužitelj nastoji podsjetiti vjernike na njihov grijeh i na nedostojnost pripadanja Božjoj obitelji te na taj način sije zrno sumnje u njihova srca. Sotona želi da se kršćani boje za svoje spasenje i da zaborave Božju ljubav i vjernost. Sotona govori: „Pogledajte na svoje grijehe.“ Bog odgovara: „Pogledajte Isusa, ribara vaše vjere.“ (vidi: Poslanica Hebrejima 12,2).
Unatoč Sotoninim optužbama i zavaravanjima, Bog neće promijeniti mišljenje o osobama koje je pozvao na spasenje (Rimljani 8,38-39). On je odredio sudbinu tužitelja: „A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova“ (Otkrivenje 20,10). Nakon što Bog stvori novi raj i novu zemlju, Sotona će zauvijek nestati (Otkrivenje 12,1-4; 27). Vjernici mogu biti mirni u saznanju da je spasenje osigurano (Rimljani 11,29; Efežani 1,13-14). Mogu biti utješeni u obećanju da će Bog završiti posao ljubavi koji je započeo u nama (Filipljanima 1,6).
John Bunyan, u svojoj knjizi „Put kršćanina“, opisuje bitku između tužitelja Apoliona i kršćanina u Dolini Poniženja. Jedna od Apolionovih taktika jest citiranje popisa grijeha koje su kršćani počinili. Tako navodi da su se kršćani onesvijestili kada su se gotovo ugušili u Zaljevu Potištenosti, da su se na krivi način pokušali riješiti svog tereta, a trebali su čekati da ga Princ uzme na sebe, da su spavali u grijehu i izgubili svoj izbor, da su ih uvjerili da se vrate kada su vidjeli lavove, da su, kada su razgovarali o svom putovanju i onome što su vidjeli i čuli, sami sebe veličali.
Kršćaninov odgovor tužiocu pun je poniznosti i vjere. Tako mu odgovara kako je sve to istina i da ima još mnogo toga što je izostavio, no da je Princ kojem on služi milostiv i da je spreman oprostiti. Govori i da mu se sve to dogodilo jer je u zemlji tužitelja gdje je zaokupljen tim stvarima, gdje je zbog njih patio i gdje mu je zbog njih bilo žao, ali i gdje je dobio oprost od svog Princa. Na spomen Kristova oprosta, Apolion se razljutio; Sotona tužitelj ne može podnijeti činjenicu da su njegove optužbe ništa naspram Božje milosti u Kristu.
Izvor: Gotquestions.org: Prijevod: Ida U.
