Što se događa kada kršćanin umre? Jednostavan odgovor je da odmah ulazi u ono što teolozi nazivaju međustanje.
Naziva se „međustanjem“ jer to je ono što doživljavamo između vremena naših zemaljskih života (sada) i vremena kada primamo naša proslavljena i uskrsnula tijela.
Evo deset stvari koje treba imati na umu.
1. Kad umremo, Biblija nam obećava „zgradu“ od Boga.
Pavao kaže u 2. Korinćanima 5,1 da kada umremo, „imamo zgradu od Boga — kuću nerukotvorenu, vječnu na nebesima.“ Što je ta „zgrada“ od Boga?
Je li to sam raj ili prebivalište na nebu (usp. Ivan 14,2), možda čak i Novi Jeruzalem.
Drugi kažu da se odnosi na tijelo Kristovo, tj. na Crkvu.
S druge strane, to može biti referenca na neko tjelesno međustanje, tj. tjelesni oblik koji je nekako prikladan za međustanje, ali drugačiji i samo priprema za konačno, proslavljeno, uskrslo tijelo (usp. Matej 17,3; Otkrivenje 6,9-11).
Četvrta mogućnost je referenca na proslavljeno, uskrslo tijelo, kao konačno i savršeno utjelovljenje u kojem ćemo živjeti čitavu vječnost.
2. Pavao govori o ovoj „zgradi“ kao nečemu trajnom, ali ne nužno neposrednom.
Glavni prigovor na ovo stajalište je Pavlova uporaba sadašnjeg vremena, „imamo zgradu od Boga“ (a ne „imat ćemo“). Kao da znači da odmah nakon smrti vjernik prima svoje proslavljeno tijelo. No, to proturječi 1. Korinćanima 15,22; 1. Korinćanima 15,51-56; i 1. Solunjanima 4-5, koji pokazuju da se proslavljenost događa pri drugom Kristovom dolasku. Međutim, često je u Svetom Pismu buduća stvarnost ili baština tako sigurna i uvjerena u perspektivi autora da se na odgovarajući način govori u sadašnjem vremenu, tj. kao da je to već naše po iskustvu. Stoga, Pavlova sadašnja radnja „imamo“ najvjerojatnije ukazuje na činjenicu posjedovanja, kao i na trajnost, ali ne na neposrednost posjedovanja. To je jezik nade.
VIDI OVO: Ljudska duša nakon smrti: Što se s njom događa?
3. Čini se da postoji svjesno stanje između smrti i općeg uskrsnuća.
Međustanje su svjesno iskusili oni koji su umrli (vidi 2. Korinćanima 5,6-8; Filipljanima 1,21-24; Otkrivenje 6,9-11). Jasno je da je pokojni vjernik „iseljen“ da bude „s Kristom“ (Filipljanima 1,23) i stoga je „s“ Kristom kad on dođe (1. Solunjanima 4,17). Čini se, dakle, da neka vrsta svjesnog postojanja postoji između nečije smrti i općeg uskrsnuća (to je razlog zašto to vrijeme nazivamo međustanje).
4. Pavao sugerira trostruku perspektivu.
Pavlov jezik u 2. Korinćanima 5 sugerira ovu trostruku perspektivu: Dobro je ostati na životu na ovoj zemlji i služiti Kristu (vidi Filipljanima 1,21-26). S druge strane, bolje je fizički umrijeti i ući u Kristovu prisutnost (vidi 2. Korinćanima 5,6-8; Filipljanima 1,21b. 23). Međutim, daleko je najbolje biti živ kad se Krist vrati, jer tada izbjegavamo smrt i odmah se pridružujemo Gospodinu u uskrslim i proslavljenim tijelima.
5. Sam Duh Sveti naše je jamstvo vječnog tijela.
Kakvu sigurnost imamo od Boga da će nas, zapravo, opskrbiti s proslavljenim i vječnim tijelom koje više nije podložno propadanju i bolesti koje sada prolazimo? Jednostavan odgovor glasi: Duh Sveti! Pavlova izjava u 5. stihu je podsjetnik da „zalog Duha“ nije samo statični depozit, već aktivno živo djelovanje Duha Svetoga unutar vjernika, uvjeravajući ga da je isti princip sile koji je uskrsnuo Krista Isusa od mrtvih također prisutan i na djelu u njemu, pripremajući njegovo smrtno tijelo za ispunjenje njegovog otkupljenja u proslavljenom tijelu“ (Hughes).
VIDI OVO: Mogu li nas preminuli čuti dok im govorimo?
6. Međustanje ipak znači biti odmah u svjesnoj Kristovoj prisutnosti.
Fizička smrt za vjernika rezultira neposrednim dolaskom u svjesnu Kristovu prisutnost. U 2. Korinćanima 5,6-8, Pavao tvrdi da biti u tijelu (tj. fizički živ) znači biti iseljen od Gospodina, a biti izvan tijela (tj. fizički mrtav) znači biti naseljen kod Gospodina. Pavlova poanta je da osoba mora biti u ili izvan svoga tijela (jer nema treće alternative), stoga mora biti ili odsutna ili prisutna kod Gospodina (jer, opet, nema treće alternative). Na pitanje: „Kad kršćanin umre, ide li odmah u Kristovu nazočnost?“, odgovor mora biti: Da.
Prema 6. stihu, prebivanje u fizičkom tijelu je istovjetno odsutnosti od neposredne nazočnosti Krista, što znači da kada prvo prestane, prestaje i potonje. Promatrajte vremenske pokazatelje: „A znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina.“ I ono što stoji u 6. stihu može samo značiti, ono što 8. stih izričito tvrdi: „Više bi nam se sviđalo iseliti se iz tijela i naseliti kod Gospodina.“
VIDI OVO: Kako prepoznati smrt? Ovo su znakovi da je kraj blizu
7. Smrt će donijeti intimnost s našim Spasiteljem.
Razlika između „mrtvih u Kristu“ (vjernici koji su umrli i otišli biti s Gospodinom) i živih kršćana nije jedan od statusa, kao da kažemo da su prethodni „doista spašeni“ ili „više u Kristu“ nego potonji. Naprotiv, prvo je razlika netjelesnosti u odnosu na utjelovljenje. Razlika je u „kvaliteti zajedništva s Kristom i razine blizine Kristu“ (Harris, 402).
Tako je naša iseljenost od Krista samo prostorna, a ne duhovna (usp. Matej 28,19-20; Kološanima 1,27; Ivan 17,23. 26). Iako u tijelu ne vidimo doslovno Krista (barem, većina nas!), ipak hodamo po vjeri u fizički odsutnog i nevidljivog Gospodina. Smrt nas dovodi u prostornu blizinu i vidljiv kontakt s Kristom. Stoga, umjesto da smrt prekine naš duhovni odnos s Kristom, pojačava ga i povećava! Smrt nas dovodi u neposrednu viziju našeg Spasitelja i povećanu intimnost zajedništva koju podrazumijeva.
8. Pavao govori o napetosti između toga da želi „otići“ i „ostati“.
Da tjelesna smrt vjernika rezultira odmah u svjesnu prisutnost kod Gospodina jest Pavlov nauk u Filipljanima 1,20-24. Tu Pavao opisuje napetost koju osjeća između želje s jedne strane da „ode (tj. fizički umre) i bude s Kristom“, a s druge strane ostane „u tijelu“ (tj. fizički živi) kako bi mogao sudjelovati u „donošenju ploda“ u korist crkava koje je utemeljio.
9. Biblijski, čistilište ne postoji.
Može li postojati ovdje rimokatolička doktrina čistilišta, prema kojoj kršćanin u smrti mora izdržati dodatno čišćenje od grijeha prije ulaska u blaženstvo Kristove nazočnosti? Jasno da se eliminira.
VIDI OVO: Molitva za pokojne: Trebamo li moliti za preminule osobe?
10. Biblijski, „duševni san“ se također isključuje.
Što sve to znači za nauk duševnog sna, ili psihopannychiu, koja tvrdi da kršćani u smrti ulaze u stanje potpune nesvijesti, da bi se „probudili“ po Kristovom povratku? To se također eliminira. Što onda znači u Novom zavjetu kada se govori o smrti kao „spavanju“ (vidi Matej 27,52; Luka 8,52; Ivan 11,11-13; Djela 7,60; 1. Korinćanima 7,39; 1. Korinćanima 11,30; 1. Korinćanima 15,6. 18; 1. Solunjanima 4,13)?
Nekoliko stvari mi dolazi na pamet. Na primjer, spavanje podrazumijeva odmor od zemaljskog truda, prestanak djelovanja u ovom području. Stoga, spavanje za ovaj svijet, ali živ i vrlo „budan“ u sljedećem. Slike sna također se koriste za opisivanje smrti jer tijelo na neki način spava. Drugim riječima, tijelo je na počinku, bez aktivnosti ili života. No nigdje Biblija ne kaže da „duša“ ili „duh“ spava ili je u nesvijesti. Konačno, spavanje se koristi za ilustraciju da je bol smrti kao kazna za grijeh nestala za kršćanina. Umjesto da je nešto čega se treba bojati, smrt za vjernika je poput kratkog drijemanja (vidi Luka 16,19-31; Matej 17,1-8; Marko 12,26-27; Otkrivenje 6,9-11).
Autor: Sam Storms; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Samstorms.com
