Bog čuje sve naše molitve, pa čak i one koje nam se čine malima i nebitnima.
Svećenik je imao mačku ljubimicu koja se je popela na drvo u dvorištu i bojala se je sići. Svećenik ju je zvao, vabio ju mlijekom i sve pokušao ne bi li ju spustio. No mačkica nije htjela sići. Drvo nije bilo dovoljno snažno da bi se na njega moglo popeti, pa je svećenik odlučio svezati uže za auto i pokušao saviti drvo, tako da može doseći mačku.
Sve je učinio kako treba, polako pomicao auto i činilo mu se je da se mora još samo malo pomaknuti da bi se drvo dovoljno savilo da može doseći mačku. Ali kad se je dovoljno udaljio, uže je puklo! Drvo se je naglo vratilo na svoje mjesto uz glasan štropot, a mačka je isto tako naglo odletjela u zrak i nestala iz vida.
Svećeniku je bilo užasno. Hodao je po susjedstvu i ispitivao ljude jesu li vidjeli malu mačku. Ali nisu. Nitko nije vidio zalutalo mače. Svećenik je molio: „Gospodine, predajem ti svoje mače na čuvanje.” Potom se je vratio svojim obvezama.
Nekoliko dana kasnije bio je u trgovini i sreo jednu svoju župljanku. Slučajno je pogledao u njezina kolica i začudio se kad je u njima vidio mačju hranu. Znao je da ta žena ne podnosi mačke, kao što su i svi to znali, pa ju je pitao: „Zašto kupujete mačju hranu kada mrzite mačke?” Ona je odgovorila: „Nećete vjerovati!”
Potom mu je ispričala kako je njezina kći htjela mačku, ali joj ona uporno to nije dopuštala. No kad je prije nekoliko dana kći opet zahtijevala mačku, majka joj je konačno rekla: „Ako ti Bog da mačku, možeš ju zadržati.”
Nastavila je svoju priču: „Gledala sam kako mi je kći otišla u dvorište, kleknula na koljena i molila od Boga mačku. I uistinu, župniče, ne biste vjerovali, ali vidjela sam to na svoje oči. Mačka je odjednom doletjela ravno s neba, s raširenim pandžama, i sletjela ravno pred nju. I nije mi preostalo ništa drugo doli zadržati mačku, kad je već došla od Boga…”
Nikad ne podcjenjujmo Božju moć, i Njegov jedinstveni smisao za humor!?
Autor nepoznat
