Bog nas opominje kroz različite stvari, događaje, snove i okolnosti. Mudra priča u nastavku vam može otvoriti oči!
Neki je čovjek imao običaj svake nedjelje reći svojoj ženi:
– Ti idi u crkvu pa moli i za sebe i za mene.
A prijateljima je znao reći:
– Ja ne trebam ići u crkvu. Moja žena ide i moli za nas oboje.
Jedne je noći taj čovjek usnuo san. Sa svojom ženom našao se pred rajskim vratima očekujući da se otvore. Vrata su se počela polako otvarati i on je začuo tajanstveni glas koji je govorio njegovoj ženi:
– Ti možeš ući za vas oboje!
VIDI OVO: Zašto bismo trebali voljeti ići u crkvu?
Žena je ušla i vrata su se zatvorila. Od neugodna osjećaja i potresenosti čovjek se probudio. Njegova se žena iznenadila i začudila kada joj je sljedeće nedjelje, u vrijeme polaska u crkvu, muž rekao:
– Danas idem i ja s tobom u crkvu.
Ja te trebam, ja te trebam, o Gospodine,
ja sam onaj koji ti se moli.
Ja te trebam, ja te trebam, o Gospodine,
ja te trebam i zato se molim.
Ne moj otac i ne moja majka, o Gospodine,
ja sam onaj koji ti se moli.
Ne moj otac i ne moja majka, o Gospodine,
ja te trebam i ja ti se molim.
Niti đakon niti moj gospodar, o Gospodine,
nego ja, ja te trebam i ja ti se molim.
Niti đakon niti gospodari, o Gospodine,
ja sam onaj koji ti se moli.
Ja te trebam, ja te trebam, o Gospodine,
ja sam onaj koji ti se moli.
Ja te trebam, ja te trebam, o Gospodine,
ja te trebam i zato se molim.
(Crnačka duhovna pjesma)
Bruno Ferrero
