Jedan mlad čovjek, meni sasvim nepoznat, htio je nakon bogoslužja razgovarati sa mnom.
“Dakle”, rekao sam, “o čemu se radi?” “Želim s vama obaviti kratak razgovor, ako nemate ništa protiv. Ja sam skeptik, ne vjerujem ni u što.”
“Mnogi su ljudi danas skeptici, upravo kao ti, i nije lako pomoći im. Što bi želio znati?” “Htio bih vas zamoliti da mi pokušate dokazati da Krist stvarno postoji.”
“Zašto bih? On te uopće ne zanima ako si skeptik. Definitivno te to ne brine.” “Hm, vrlo sam jadan i vidim da me ništa ne zadovoljava. Večeras sam se pitao bi li možda mogao dobiti neki dokaz o tome.”
“Recimo da ga dobiješ, što onda?” “Možda bih onda postao kršćanin.”
“Je li vrijedno biti skeptik?” “O, krajnje sam jadan i nesretan.”
“Nije čudo! Ali ja neću potrošiti dvije minute pokušavajući ti dokazati da Krist postoji.”
“Zašto ne?” “Jer nije vrijedno u toj situaciji. Uz to, nisam siguran da je to moguće učiniti za skeptika.”
“Htio bih da pokušate. Nemate pojma kako sam mračan i jadan.” “Možda ću i pokušati ako ti meni prvo dokažeš nešto drugo.”
VIDI OVO: Dokazi o Isusovom postojanju koje nitko ne može pobiti
“Što to?” “Da si sin svoje majke!” “To je lako.” “Dobro, čekam. Kako ćeš započeti?”
Sjedio je razmišljajući neko vrijeme, a onda je rekao: “Doista ne znam kako bih započeo!”
“Tako je i sa mnom da ti dokažem da Krist postoji. Ne znam kako započeti. Vidi, dragi moj prijatelju, sve što mi možeš reći jest da dokle god se unatrag možeš sjetiti, netko te učio da je zoveš majkom, a ona je tebe zvala sinom. To je sve što ste otada oboje činili. Je li to funkcioniralo?”
“Dakako da jest.” “Jesi li zadovoljan što je ona tvoja majka?” “Savršeno.” “Možeš li to dokazati?”
“Ne, ali sam savršeno zadovoljan da ona postoji.” “Tako sam i ja zadovoljan s Kristovim postojanjem. Prije mnogo godina počeo sam ga zvati svojim Spasiteljem i kao takvom sam mu bio poslušan, a on je mene zvao svojim i to je savršeno funkcioniralo. Nemam drugog dokaza od toga.”
“Kako ga, onda, mogu i ja naći za sebe?” “Vrlo brzo i jednostavno ako si sasvim iskren u svome traženju.” “Da, doista jesam.”
“Da si se izgubio u šipražju, mogao bi učiniti samo jednu stvar – mirno stajati i gugutati. Ako bi netko čuo tvoje gugutanje, netko za koga uopće ne znaš, odgovorio bi ti i ti bi nastavio gugutati dok te taj netko ne bi našao i izveo iz šipražja. I Gospodinu Isusu Kristu moraš zagugutati. Ako je tu negdje, čut će te. Ako te čuje, jamčim ti, odgovori će ti, a ako nastaviš gugutati, doći će k tebi i izvesti te iz mraka.”
VIDI OVO: ATEISTI IH IGNORIRAJU: Tri neoboriva dokaza da je Isus postojao
“To je vrlo jednostavno.” “Hoćeš li zagugutati?” “Da.” “Kad ćeš započeti?” “Ovdje i sada.” “Onda klekni i odmah započni.”
Spustio se na koljena i započeo približno ovim riječima: “O, Gospodine Isuse, ne znam postojiš li ili ne, ali ja sam izgubljen u šipražju. Možeš li me spasiti?”
Zastao je, a onda sam ja počeo moliti s njim promatrajući njegovo blijedo, izmučeno lice. Odjednom sam vidio da mu je lice zahvatio veliki osmjeh te sam zastao, siguran da je Bog djelovao.
“Postoji li?” pitao sam. “Dakako da postoji!” “Kako znaš?” “Izveo me iz mraka i sad sam njegov. On je moj Spasitelj.” “Jesi li zadovoljan?” “Savršeno.”
Digli smo se i s nekoliko riječi rastali. Prošlo je više od godinu dana kad mi je u tramvaju pristupio jedan mlad čovjek s ogromnom Biblijom pod rukom.
“Sjećate li me se?” “Ne”, rekao sam, “ne bih mogao reći.” “Ja sam onaj momak koji je zagugutao. Ono što se one noći dogodilo bila je strašna stvar! Sve otada proučavam ovu Bibliju! To je jednostavno strašna stvar!”
“Ako tko hoće vršiti volju njegovu, znat će o nauku” (Iv 7,17). “A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja” (Iv 1,12). “Vjeruješ li?”
Autor: George Soltau; Izvor: Put života
