Kremiranje pokojnika je predmet o kojemu Biblija ne raspravlja. Smiju li kršćani kremirati svoje pokojnike? Je li kremiranje grijeh prema Bibliji?
Zanimljivo je primijetiti da su se ljudi u biblijska vremena s poštovanjem odnosili prema ljudskom tijelu i često pokazivali posebnu brigu oko pohrane posmrtnih ostataka (vidi naprimjer Postanak 49,29-31).
Što je kremiranje pokojnika?
Riječ “kremiranje” potječe od latinske riječi “crematus” ili “cremare” što znači “da izgori”. Danas, tradicionalni Židovi zabranjuju prakticiranje kremiranja. Pravoslavna i još neke fundamentalne kršćanske denominacije također su protiv kremiranja, kao i islamska vjera.
Kremiranje se prakticiralo u biblijsko vrijeme, ali ne i među Izraelcima. U kulturama biblijskog vremena uobičajeni način da se sahrani mrtvac je bilo ostavljanje (polaganje) tijela u grobnici, pećini ili zakopavanje u zemlji (npr. Postanak 23, 19; Postanak 25, 9; Postanak 35, 8; Djela 5, 10). Iako je takva sahrana bila uobičajena praksa, Biblija nigdje ne govori da je to i jedini ispravan način da se sahrani tijelo.
Biblija ništa ne govori o kremiranju, kao načinu sahrani tijela pokojnika a možda jedina naznaka se može naći u 1. Samuelovoj 31,12. Mojsijev zakon je propisivao spaljivanje kao smrtnu kaznu za određene prijestupe (Levitski zakonik 20,14; 21, 9), ali to nije isto što i sprovod.
Iako u Starom zavjetu ima zapovijed i primjera ljudi koji su bili spaljeni (npr. 1. Kreljevima 16,18; 2. Kraljevima 21,6) i ljudskih kostiju koje su spaljene (2. Kraljevima 2316), no, sva ova mjesta opet nisu primjeri sahrane kao kremacije. Dakle, Pismo nigdje ne daje zabranu da se mrtvo tijelo ne smije spaliti, niti izriče bilo kakvo prokletstvo ili sud nad onim koji je kremiran ili nad onima koji ga kremiraju. Očito je, da Bog daje potpunu slobodu onima koji vrše sahranu tijela, na koji način će to i da obave.
VIDI OVO: Ljudska duša nakon smrti: Što se s njom događa?
No, unatoč nedostatku jasnih biblijskih činjenica, oduvijek su postojale kršćanske skupine koji su se protivile praksi kremacije. Njihovi argumenti se zasnivaju na konceptu biblijskog učenja kako će jednoga dana tijela onih koji su umrli u Kristu, uskrsnuti – biti ponovo oživljena.
Njihovo razmišljanje pretpostavlja da ako je nečije tijelo uništeno u vatri, da je onda nemoguće da ono kasnije ponovno uskrsne i u njemu ponovo prebiva duša i duh preminule osobe.
Međutim, činjenica da je tijelo bilo kremirano ne znači da je Bogu teže ili nemoguće uskrisiti to tijelo. Mnoga tijela kršćana koji su umrli prije tisuću godina, do sada su se pretvorila u prah. A ovo svakako neće spriječiti Boga da uskrisi njihova tijela. On ih je sazdao, i Njemu neće biti problem da ih ponovo stvori (Ps 139,13-16).
Kremiranje ubrzava proces pretvaranja tijela u “prah zemaljski”
Kremiranje samo ubrzava proces pretvaranja tijela u “prah zemaljski”. Bog je podjednako dovoljno moćan i u stanju je uskrsnuti ostatke osobe koja je bila kremirana i ona koja nije. Ako Bog nije u stanju ovo napraviti, onda svi vjernici koji su umrli kao mučenici, tj. bili spaljeni na lomačama ili stradali u požaru su onda bez nade da će jednoga dana dobiti novo – nebesko tijelo (1. Korinćanima 15, 35-55).
Odluku na koji način će biti obavljena nečija sahrana, sahranom ili kremiranjem, Bog je to ostavio da o tome sami odlučujemo. To je stvar slobodnog izbora pojedinca, tj. obitelji preminulog, no, činjenica je da na odluku vrlo često utječu mnogi čimbenici: klima, uvjeti, kultura, sentimentalnost, mišljenje okoline, praznovjerje, financije itd.
