„On me ne razumije. Mrzi glazbu koju slušam, ne želi ići u crkvu i nemamo ništa zajedničko. Kako bi naš brak trebao opstati?“ Plakala je dok je izlijevala svoju dušu, „Nitko ne razumije ovu samoću. Nitko.“
Kao životni trener, žene su me pozvale da budem dio njihove borbe. Ova je klijentica na taj način zapravo ušla i u moju borbu. Mogu razumjeti dubinu njezine boli jer i ja, isto kao i ona, volim muškarca koji ne voli mog Gospodina.
Nova vjera, novi problemi
Prihvatila sam Krista trinaest godina nakon što sam se udala. Moj suprug još uvijek nije prihvatio svoju potrebu za Spasiteljem. On vjeruje da Bog postoji i mrzi kada ga se naziva nevjernikom, ali smatra da sam „tu stvar“ dovela do krajnjih granica. Moja strast za slijeđenjem Isusa nas je povela različitim putovima, te smo oboje priznali da je duhovni jaz u našem braku uzrokovao neugodnosti. No ja znam da me je Duh došao utješiti i voditi putevima za koje sam smatrala da su nemogući.
Kada sam postala kršćanka, moj se život promijenio. Počela sam slušati drugačiju glazbu, našla sam nove prijatelje, provodila sam nedjelje u crkvi, a večeri na vjeronauku. Odjednom više nisam bila žena kojom se on oženio. Uz to, tvrdila sam da volim nekoga drugog – Isusa – a mom je to suprugu predstavljalo prijetnju.
Gledajući unatrag, mogu razabrati trenutke kada se Scott osjećao napuštenim i kada su njegovi opravdani osjećaji ljubomore i odbijanja doveli do toga da bude ogorčen i da ne želi razgovarati. Moja želja da me slijedi u ovom novom životu nas je zapravo razdvojila. U svom praznom i usamljenom stanju počela sam gubiti poštovanje prema svome suprugu.
Preuzmite inicijativu
No ako sam ja bila usamljena, koliko je i moj suprug bio usamljen? U tijeku svega toga ja sam se okrenula Pismu, molitvi, divnim prijateljstvima – a gdje se on mogao okrenuti? Ako sam kršćanka, ne bi li ja trebala biti ta koja će posegnuti za njim?
Za sve nas u duhovno neusklađenim brakovima – pozvani smo da preuzmemo inicijativu za jačanje našeg braka. Ako smo iskreni, većinu bitaka zapravo borimo našim ponosom. Zapravo, ponekada upotrjebljavamo Boga kao izliku da se ne moramo promijeniti.
U 29 godina braka, provela sam 16 slijedeći Krista, ali samo posljednjih šest slijedeći i moga supruga. Moje su se oči otvorile te sam vidjela Scotta na isti način na koji Bog vjerojatno vidi mene: kao izgubljenu dušu kojoj je potrebna milost. Nije bilo lagano te ne mogu reći da imam sve odgovore, ali kroz učenje Božje Riječi i kroz mudar savjet, došla sam do obnavljanja ljubavi i povratila sam poštovanje prema svom suprugu. Nakon što sam ga godinama pokušavala promijeniti shvatila sam da on nije trebao promjenu – ja sam ju trebala. Napravila sam dosta pogrešaka tijekom toga razdoblja, ali sam ujedno i naučila nekoliko važnih lekcija.
1. Spasenje moga supruga je za njega, ne za mene
Meni bi bilo lakše da idemo zajedno u crkvu, da imamo iste prijatelje i da sličnije razmišljamo. No shvatila sam da sam se više molila za sebe nego za Scottovu dušu. Pismo nas podsjeća: „Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite“ (Jakov 4,3). Shvatila sam da su moji motivi bili sebični i pogrešni. Sada se ne nadam njegovom spasenju, nego se ufam u Boga koji će mu to spasenje dati.
2. To nije moj posao
Scott ne želi biti moj projekt; on želi biti želja moga srca. Mogu se moliti za njega, ohrabrivati ga i plakati za njega, ali nikada ne mogu za njega biti odgovorna. Petar nas podsjeća da je Bog strpljiv i da „ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju“ (2. Petrova 3,9). Bog želi spasenje moga supruga više nego ja to mogu zamisliti.
3. Neka vam on bude prioritet
Mnoge su me moje uloge vukle na različite strane te priznajem da sam često svoje planove stavljala ispred potreba svoga muža. Scott se isto osjećao odbačenim i usamljenim, te je bilo važno da vidim život iz njegove perspektive. Ključno je obraćati pozornost na njegove prioritete dok nastavljam rasti u Kristu. Ohrabrenje za ovaj zadatak nalazim u Pismu: „Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža“ (Efežanima 5,33). Smatram da će mi Bog pomoći u hodanju granicom između prepuštenosti vjeri i poštovanju prema mome suprugu.
4. Poštujte ga
Moj je pastor rekao: „U svakom se muškarcu nalazi dijete i kralj, a vi razgovarate s onim koji se pojavi u određenom trenutku.“ Vidjela sam kako je moja predanost inspirirala i motivirala Scotta, ali sam i gledala kako ga moje riječi i stavovi vrijeđaju. Možemo prihvaćati i hvaliti osobu koju volimo ili joj nabijati osjećaj manje vrijednosti kao da je dijete koje želimo kontrolirati. Nepoštivanje će uzdrmati svaki brak i razoriti osobnost svakog muškarca. Žene koje se duhovno ne slažu sa svojim muževima mogu smatrati teškim izraziti poštovanje prema svome suprugu ako im se moralne vrijednosti razilaze te će ga učiniti inferiornim koristeći duhovnu aroganciju što će dovesti do toga da još više počne odbijati Boga.
5. Molite se!
Muž koji nije vjernik može odbiti sve vaše pokušaje preobraćenja, ali je moć molitve ono što će nadvladati. „Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.“ (Solunjanima 5,16-18). Molitva će doći do vašeg supruga čak i bez da on to dopusti.
6. Predajte se
Pismo ohrabruje žene koje su u braku s nevjernicima da slijede Isusov primjer te se potpuno predaju: „Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima: ako su neki od njih možda neposlušni Riječi, da i bez riječi budu pridobiveni življenjem vas žena, pošto promotre vaše bogoljubno i čisto življenje“ (1. Petrova 3,1-2).
Ja sam tvrdoglava, neovisna i samouvjerena žena. Prije nekoliko godina, ideja takve predaje bi me prestravila. No Petar izravno govori o ženama koje su u braku sa supruzima koji ne dijele njihovu vjeru te ih napominje da trebaju svjedočiti tu vjeru svojim životom, ne svojim riječima. Prava je predaja naša prilika da živimo u tišini po evanđelju. Predaja je način prihvaćanja prava na Božju slavu. Teško mi je prihvatiti da se moram predati, ali u svjetlu Božje slave, napuštanje ponosa nas je oboje podignulo do mjesta gdje smo ponovno postali sigurni u naš brak.
Voljeti njega znači voljeti Boga
Moja duša još uvijek teži duhovnom jedinstvu u mojoj najintimnijoj vezi, ali niti jedan suprug ne može popuniti težnju koja me vuče prema Isusu Kristu. Ako ne nađemo ispunjenje u Kristu, vrlo lako možemo od našeg supruga imati nerealistična očekivanja, bio on kršćanin ili ne. Ako dozvolimo Bogu da upotrijebi taj duhovni jaz, onda u njemu možemo pronaći put prema još intimnijoj vezi s Bogom.
„Duhovni nesklad“, „nejednakost“, „nevjernik“ – sve su ovo riječi koje se često odnose na brak koji se raspao zbog jedne osobe koja je vjerovala u Isusa. Iako naš brak nije bio najlakši aspekt mog duhovnog putovanja, mogu iskreno reći da sam narasla u vjeri i odlučnosti da popravim svoj brak. Moj duh vapi prema tome da moj suprug upozna Onoga koga sam i ja upoznala, no moj je posao da se jednostavno molim, da živim po evanđelju i da vjerujem. Znam da Bog radi na načine koje ja nikada neću moći razumjeti.
Autorica: Kathy Cordell; Prijevod: Ida U.; Izvor: Faithit.com
