U Bibliji jasno stoji da je Božja namjera da brak ne bude prekinut dok jedno od supružnika ne premine. Vjerujem i da je prilično jasno da je Bog odredio maleni broj okolnosti u kojima brak može biti zakonito prekinut. No, mnogi ljudi – čak i kršćani – predlažu razloge za rastavu koji ne spadaju u Božji plan. Jim Newheiser opisao je nekoliko takvih razloga u knjizi Brak, rastava i ponovni brak: Kritička pitanja i odgovori (eng. Marriage, Divorce, and Remarriage: Critical Questions and Answers). Ovo su 10 učestalih, ali neopravdanih razloga za rastavu braka.
1. „Moj supružnik nije kršćanin“ ili „Ja nisam bio kršćanin kada sam stupio u brak“. Ovo nije razlog za rastavu koji se igdje spominje u Bibliji. U Prvoj poslanici Korinćanima (7,12-13) Pavao vrlo jasno odgovara od rastave braka u slučaju kada jedan od supružnika nije vjernik. U Prvoj Petrovoj poslanici (3,1-2) žene koje su udane za nevjernike pozvane su: „Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima: ako su neki od njih možda neposlušni Riječi, da i bez riječi budu pridobiveni življenjem vas žena, pošto promotre vaše bogoljubno i čisto življenje“. Kršćane se ohrabruje da, umjesto da traže način i priliku da izađu iz veze, trebaju tražiti priliku da podjele svoju vjeru sa supružnikom koji ne vjeruje.
2. „Nismo sklopili brak u crkvi“. Matej (19,6) ovo smatra neopravdanim razlogom te govori: „Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“. Brak je odobren od Boga te ne ovisi o kontekstu u kojem je sklopljen. Bez obzira gdje ste sklopili brak ili tko je združio vas i vašeg supružnika, ako ste sklopili savez ženidbe, Bog očekuje da ga i poštujete.
3. „Trebam izaći iz ovoga braka zbog dobrobiti svoje djece“. Ovo je, naravno, opravdani razlog, ali ni njega Pavao ne propušta komentirati. U Prvoj poslanici Korinćanima (7,14) govori: „Ta muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom. Inače bi djeca vaša bila nečista, a ovako – sveta su“. Prema Pavlu, još je jedan razlog zbog kojega treba izdržati u braku, a to je evanđelje. Tako vaša djeca mogu učiti iz vašeg primjera kako biti vjernik. No, u slučaju da vaš supružnik predstavlja prijetnju, bilo to psihičko ili fizičko nasilje, sigurnost vaše djece je prioritet.
4. „Moj(a) suprug(a) pravo je razočarenje“, „On je gubitnik (loše se skrbi o nama)“, „Ona ne brine za svoj fizički izgled“, „Nikada ne bih stupio/la u brak da sam znao/la što me čeka“, „Ja zaslužujem bolje“. Čak se i u najboljem braku mogu pojaviti trenutci kada se ovakve misli dugo zadržavaju u supružnicima. Brak može biti težak. Vaš supružnik može vas razočarati ili rastužiti. No, ovo nije legitiman razlog za bijeg iz braka, nego prilika kako bi pokazali svoju ljubav prema supružniku/ci (Rimljanima 12,10), kako bi rasli u povjerenju prema Bogu koji upravlja vašim brakom (Izreke 3,5-6), i kako bi izražavali vjeru u Boga do samoga kraja (Matej 25,23).
5. „Više nismo zaljubljeni“. Ako Bog zapovijeda da trebamo voljeti svoje neprijatelje (Matej 5,44), onda možemo voljeti i svoje supružnike/ce, čak i ako ne možemo prizvati one romantične osjećaje koji su definirali fazu hodanja ili medeni mjesec. Savez braka obavezuje nas do smrti, ne dok jedno ili oboje prestanete biti zaljubljeni. Dietrich Bonhoeffer je rekao: „Vaša ljubav više nije ta koja drži vaš brak živim, nego od sada, brak je taj koji održava vašu ljubav živom.“ Kada volite svoga supružnika ili svoju supružnicu iz pokornosti prema Bogu, vjerujte da Bog može pomoći toj ljubavi da raste iz srca i da obnovi romantične osjećaje koji su bili izgubljeni.
6. „Stupio/la sam u brak s pogrešnom osobom“ ili „Bili smo premladi“. Možda je vaš brak građen na temelju od pijeska. Možda se vaš supružnik/ca ne uklapa u kriterije vašeg trenutnog savršenog muškarca ili žene. To ne znači da vas vaša srodna duša još uvijek čeka negdje daleko. Ideja srodne duše nema korijene ni u čem povezanom s Pismom. Vi ste trenutno s osobom koju je Bog odredio za vas. Ako vam ove misli naviru onda trebate pred Bogom ispovjediti bilo kakav grijeh ili loše ponašanje (1. Ivanova 1,8) kako biste primili oproštenje i nastavili živjeti uvjereni da Bog sve čini za naše dobro (Rimljani 8,28).
7. „Dugujem si da budem sretan/na. Bog ne bi želio da patim.“ Velika je razlika između zemaljske sreće i božanske sreće. Prva je ovisna o okolnostima, druga opstaje unatoč okolnostima. Kraći oblik Westminsterskog katekizma piše: „Čovjekov je krajnji cilj proslaviti Boga i da u Njemu zauvijek uživa“. Bog neopisivo mari za našu vječnu sreću! Najtamnije razdoblje braka može uzrokovati da očajavate dok drugi sretni i zdraviji brakovi oko vas još više prosperiraju, ali prava sreća u Bogu nadilazi ta teška razdoblja kako bi bili u mogućnosti zahvaliti Bogu za sve patnje koje na koje naiđete radi Njegove slave (1. Petrova 2,21).
8. „Moj je brak vrlo težak“. U bilo kojem od navedenih razloga, vjernici mogu biti vjerni zavjetima koje su izrekli čak i ako je njihov brak težak. Ako vjerujete da ćete biti sretniji izvan volje Božje, onda ste zatočenik đavlovih laži. Želite li se zaista suprotstaviti vladavini i mudrosti Božjoj? Poslanica Galaćanima (6,7) govori: „Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti!“ Bolje je biti u teškom braku i naprezati se nego se usprotiviti Bogu raskidanjem saveza braka.
9. „Svi moji prijatelji misle da ga/ju trebam ostaviti“. Čak vas i prijatelji s najboljim namjerama mogu odvesti na krivi put. Zato je važno potpuno se predati Božjem savjetu na ovome svijetu, dopuštajući da vam On bude glavni savjetnik, bez obzira na različita mišljenja koja čujete negdje drugdje. Zato je vrlo važno pažljivo birati svoje prijatelje i kloniti se lošeg društva (Psalam 1,1; 1 Kor 15,33). Okružite se ljudima čija je mudrost ukorijenjena u biblijskim istinama.
10. „Bog će mi oprostiti“. Apostol Pavao o ovome izravno govori u poslanici Rimljanima (6,1-2): „Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu?“ Naš Bog je pun milosti, no to ne znači da ga možemo iskorištavati te živjeti u grijehu. Zapravo nas treba potaknuti da živimo u slobodi njegove volje, revni da održavamo njegove zapovjedi. Isus je umro kako mi više ne bismo robovali grijehu nego pravednosti. Isus je rekao: „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati“ (Ivan 14,15). Ako istinski volite Krista, nećete razdvajati „što dakle Bog združi“ (Marko 10,9).
Autor: Tim Challies; Prijevod: Ida U.; Izvor: Challies.com
