Bog nam ne jamči lagodan život. Evo što možete učiniti kada se probudite nesretni.
Kako često pišem i govorim o sreći, čujem da se mnogi pitaju kako možemo doživjeti pravu, srčanu sreću koja će biti na čast Kristu u ovom slomljenom svijetu gdje život može biti težak. Često pitaju nešto poput ovoga: „Što da radim kad se jednostavno ne osjećam sretno?“
Istina je da ne možemo sami sebe učiniti sretnima u Bogu, kao što ni sjeme ne može samo od sebe rasti. Ali mi nismo samo sjeme. Mi smo vrtlari u stakleniku koji se mogu pobrinuti da se sjeme sadi, zalijeva i oplođuje.
Pavao je rekao crkvi u Korintu: „Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog davaše da raste“ (1. Korinćanima 3,6). Dok se Bog brine za rast usjeva, ljudi koji sade i zalijevaju također čine svoj dio.
Nikad ne bismo smjeli olako govoriti: „Sreća je izbor.“ Nije uvijek lako odabrati ono što donosi krajnju trajnu sreću nad onim što donosi trenutnu privremenu sreću. Odabir sreće ne samo da pomaže u podizanju naših misli i raspoloženja, već smo i zahvalni što primamo Božju milost i sreću.
PROČITAJTE: Kako biti zahvalan kada je u srcu teško?
Ipak, puno toga stoji iza izraza: „Samo učini to.“ Jerome Bruner, psiholog sa Harvarda, kaže: „Vjerojatno djelujete po osjećaju umjesto da se osjećate potaknuti na djelovanje.“
Previše nas čeka dovoljnu motivaciju prije nego što donesemo mudre i radosne odluke. No, bilo da je u pitanju vježbanje, pravilna ishrana ili volontiranje u služenju drugima, kada poduzmemo te prve korake, nadvladavamo inerciju i uspostavljamo nove navike. Nakon što vidimo pozitivnu sreću kao rezultat, mnogo smo više motivirani zadržati te nove obrasce.
U intervjuu za World Magazine, jedna od mojih junakinja vjere, Joni Eareckson Tada, dijeli ovaj savjet kao ono što možemo učiniti u danima kada se ne probudimo sretni:
Zarobljava li vas depresija još uvijek s vremena na vrijeme? Jeste li sretni? Dajem sve od sebe da budem sretna. Pjevam sama sebi jer moram. Alternativa je previše zastrašujuća. Moje cure će vam reći, ujutro kad se probudim, znam da dolaze u moju sobu okupati me, obaviti svu rutinu, obući mi hlače, staviti me u invalidska kolica, dati mi doručak i odgurati me ispred ulaznih vrata. Ležim tamo razmišljajući (gutajući knedlu): „Bože, ne mogu se nositi s ovim. Tako sam umorna od ove rutine. Moj kuk me ubija. Tako sam umorna. Ne znam kako ću izdržati do ručka. Nemam energije za ovaj dan. Bože, ne mogu se nositi s kvadriplegijom. Ali mogu sve učiniti u tebi koji mi daješ snagu. Stoga, Bože, nemam osmijeh za ove moje djevojke koje će ovdje doći sretnih lica. Mogu li, molim te, posuditi tvoj osmijeh? Trebam to očajnički. Trebam te.“
Naša slabost, Božja snaga. Mrzim izglede da se moram svakodnevno suočavati s paralizom. Odabirem pomoć Duha Svetoga, jer više ne želim ići niz taj strašan, mračni put depresije. To je biblijski način da se probudite ujutro, jedini način da se probudite ujutro. Nije ni čudo što je apostol Pavao rekao: „Hvalite se svojim slabostima.“ Nemojte ih se sramiti. Nemojte misliti da ih morate sakrivati i učiniti ih privlačnima ujutro pred Bogom kako bi On bio sretan s vama i vidio da stvarno vjerujete u Njega. Ne, ne, ne. Priznajte da se ne možete nositi s tom situacijom zvanom život. Zatim se predajte u Božju milost i dopustite mu da se pokaže kroz vašu slabost, jer to je ono što On obećava (2. Korinćanima 12,9).
Autor: Randy Alcorn; Izvor: Epm.org
