Moj muž i ja se poznajemo od kad smo imali devetnaest godina, a lagala bih da kažem da se naš odnos od tada nije promijenio.
Mislim, još uvijek mi prolaze leptirići u trbuhu kad mi se na taj specifičan, znakovit način osmjehne, ali ne događa se vatromet, kao pri prvom poljupcu, kad mu dajem pusu za laku noć dok stavljam našu bebu u krevet. Mislim da se većina parova koji su već dugo zaljubljeni, slažu da se tijekom godina njihov odnos mijenja, ali onda se jednog dana dogodi nešto ludo što vam pokaže koliko su se stvari uistinu okrenule.
I to mi se upravo dogodilo.
Dakle, bio je to naš dan proveden zajedno, i iako ne očekujem da moj muž provede svaki trenutak željno iščekujući moju sljedeću riječ, pretpostavljam da će odgovoriti na pitanje koje mu uputim. Mislim, ako postavite pitanje, očekujete odgovor, zar ne?! Oh, kako se stvari mijenjaju.
Znači, bili smo u istoj sobi, i kao što bi svaka razumna osoba očekivala, mislila sam da ću zadobiti njegovu pozornost kad počnem razgovarati s njim.
„Pa, u koliko sati misliš da bismo trebali otići?“, upitala sam.
Tišina. Tišina.
Čekala sam odgovor, ali nije stigao. I upravo sam u tom trenutku shvatila da me moj suprug ignorira. Vrlo jednostavno, zapravo.
A onda, odjednom i uzbuđeno reče: „Dobro, slušaj ovo“, zureći u svoj telefon.
Zakolutala sam očima.
No, u tom sam trenutku shvatila da se moj suprug zapravo oduševio Biblijom koju čita na svom telefonu, te mi počeo citirati Levitski zakonik. Dobro ste čuli, Levitski zakonik!
Sve i da sam htjela, nisam mogla biti ljuta. Oh, kako su se stvari promijenile. U devetnaestima sam se ljutila kad bi me ignorirao. Ponekad sam čak bila i ljubomorna kad bi mu nešto skrenulo pozornost od mene. Tada, pa čak i do prije 5-6 godina, željela sam njegovu naklonost strogo izvježbanu za mene, kao netko na prvom mjestu u njegovom životu… ali ne više. Umjesto toga bila sam ispunjena radošću. Bila sam sretna zbog toga kako Gospodin svaki dan privlači mog muža i Njegovo dijete sve bliže k sebi.
Da, kad sam molila Gospodina za svog supružnika, molila sam za puno toga. Ali dugi niz godina moja glavna molitva bila je ovo:
Da sve više rastemo u odnosu kao muž i žena, ali još važnije, da rastemo u našem odnosu s tobom.
To je ono što se doista promijenilo. Umjesto molitve da moj muž bude čovjek kakvog sam htjela da bude za mene, molila sam da bude čovjek kakvog je Bog zamislio za svoje kraljevstvo.
Budite oprezni što tražite. Sada imam čovjeka koji me uporno ignorira jer je toliko zauzet čitanjem Božje Riječi, ali iskreno, ne mogu se sjetiti boljeg okupatora njegovog vremena. Čast mi je u ljubavi stajati uz čovjeka koji voli svoju ženu kao što Krist voli Crkvu, ali i dalje traži načine kako da još bolje slijedi Isusa i Njegov primjer. Ponosna sam što ovaj život i roditeljstvo dijelim s partnerom koji želi voditi svoju obitelj prema biblijskim načelima. Sve to mi se nije činilo toliko važnim prije mnogo godina, ali sad shvaćam da je to najvažnije.
Udana sam za muškarca koji se ne može nasititi Isusa, a kad ne utone u Božju Riječ, pobrine se za to da mi kaže kako sam predivna. Uistinu, to je pobjeda, samo takva pobjeda.
