Tog popodneva hroma djevojčica je stala pred propovjednika s pitanjem hoće li se moliti za nju. Ono što je uslijedilo će vas ostaviti u suzama.
Bio sam u Ohiu. Padao je snijeg. Bilo je to kasno ujesen. Održavali smo sastanke u konvencijskoj dvorani. Jedne večeri na sastanak je došla jedna mala hroma djevojčica. Bilo je to prije više godina.
Imala je dugačke zlatne uvojke koji su joj padali niz ramena. Ta mala djevojčica izgledala je točno poput moje vlastite male kćeri, osim što je moja vlastita mala kći bila fizički zdrava, a ova mala djevojčica bila je na štakama. Srce mi je otišlo k njoj, a ubrzo su me s njom i upoznali. Vrlo volim djecu. Sjedili smo zajedno i malo čavrljali. Rekao sam joj da se vrati na sastanke i rekla je da hoće. Svakoga dana nakon škole ta se djevojčica vraćala.
”Želim da molite za mene.”
A onda je jednoga utorka popodne hramajući došla na podij. Mnoštvo je bilo otpušteno i većina je otišla kući. Mogao sam vidjeti da je htjela malo razgovarati te sam se spustio na stolac, zagrlio je i otkrio da oko cijeloga tijela ima željezni steznik debljine oko dva i pol centimetra. Pitao sam je kako to stavlja na sebe. Rekla je da se sastoji od tri dijela i da je na tri mjesta spojen. Pogledala me u oči i rekla: “Kad ćete moliti za djecu?”
Rekao sam: “U subotu popodne.” Rekla je: “Želim da molite za mene.” Rekao sam: “Hoću.” A ona je rekla: “Jer znam da će me Gospodin iscijeliti.” Rekao sam: “Vjerujem to.”
Znate, da sam bio moderan propovjednik, rekao bih: “Ne, draga, neću moliti za tebe. Božansko iscjeljenje nije za danas. Ono nije za tebe, ono nije za ovo vrijeme, ono nije za crkvu danas.”
Gospodin je rekao svojim učenicima: “Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju … Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoću mog imena izgonit će zle duhove; govorit će novim jezicima; zmije će uzimati rukama; ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi; na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati” (Mk 16,15.17-18).
“Znam da je Isus to rekao, ali nije to mislio.” To bi bilo moderno tumačenje, ali hvala Bogu, nisam to rekao. Imao sam otvorene oči i rekao sam joj da ću moliti za nju.
I upravo na kraju razgovora, pitao sam: “Moli li majka?” “Da, gospodine!” “Moli li i tata?” “Da, gospodine.” A onda sam zamijetio da su joj usne zadrhtale i, na moje iznenađenje, okrenula se i bez pozdrava odšepala s podija te otišla.
U petak se vratila i došla do mene te briznula u plač. Rekla je: “Gospodine Price, Isus me nikada neće iscijeliti.” “Zašto?” “Jer sam rekla veliku laž. Ispričala sam veliku priču, gospodine Price, i on me neće iscijeliti jer ne voli djevojčice koje lažu.”
Pitao sam je: “Što si rekla?” “Rekla sam vam laž i on me čuo.” “Znam da te čuo, ali što si mi rekla?”
Rekla je: “Pitali ste me moli li moj otac i moli li moja majka, a oni ne mole. A ja sam rekla da mole. Moj tata psuje i strašno proklinje, a majka me istukla neki dan jer sam bila ovdje na sastanku.” Zatim je rekla: “Rekla sam da mole jer, znate, rekli ste da majke mole za svoje male kćeri, ali moja mama ne moli. Oni neće moliti za mene.”
Postoji jedna divna stvar u vezi s Gospodinom
Zagrlio sam je i rekao: “Spustimo se na koljena i porazgovarajmo o tome s Gospodinom.” Rekla je: “Ja ne mogu.”
A onda sam se sjetio da ona ne može kleknuti te sam je stavio na moj stolac i ona je stavila svoju malu glavu odmah do moje te smo molili. Rekao sam: “Postoji jedna divna stvar u vezi s Gospodinom. Znaš, draga, ako si sagriješila, on će oprostiti kad dođeš k njemu. On ne voli da djevojčice lažu, ali ipak voli male djevojčice. On će oprostiti.”
Povjerovala je i prihvatila to, obrisala suze i otišla.
Došlo je subotnje popodne. Bila je treća mala djevojčica za koju sam molio. Dok sam molio, ništa se nije dogodilo. Prve dvije male djevojčice bile su iscijeljene. Ali ništa se nije dogodilo mojoj maloj prijateljici. Osjećao sam odsutnost sile, kao da je bio vakuum. Osjetio sam da je protiv mene došao težak duh. Otvorio sam oči. Ona je molila. Položio sam ruke na nju i pomazao je drugi put. Otvorio sam ponovno oči i vidio kako stoji ondje na štakama. Postao sam smrtno ozbiljan. Okrenuo sam se k Bogu, spustio se pred njim na koljena i, kažem vam, molio sam.
A kad sam otvorio oči, ona nije bila ondje. Nestala je. Vidio sam je kako silazi stepenicama s podija još uvijek na štakama, njišući se. Potrčao sam do ruba podija i pozvao je. Mislim da sam to učinio da je utješim i da joj kažem istinu, jer iz nekog razloga moja je vlastita vjera bila uzdrmana. Moja molitva nije bila odgovorena.
Okrenula se i uputila mi jedan od najvećih ukora koji sam ikada čuo, ali ona je to učinila vrlo ljubazno. Rekla je: “Gospodine Price, ne morate tako razgovarati sa mnom. Znam da će on to učiniti. Nisam očekivala da će on to učiniti odmah na licu mjesta, iznenada, jer moj slučaj je tako težak, ali”, rekla je, “znam da će to učiniti.” I sa smiješkom je odšepala niz prolaz – još uvijek na svojim štakama.
Slušajte me, vi stariji ljudi, dat ću vam lekciju vjere. Došla je subotnja večer, a ona nije bila na sastanku. Nije se vratila ni u nedjelju ujutro. Tražio sam je u nedjelju navečer, ali nisam je mogao naći. Ponedjeljak ujutro, ponedjeljak popodne, ali male djevojčice nije bilo, a onda sam poželio da sam je pitao za adresu. Htio sam je vidjeti.
“O, Bože, iscijelio si me…”
Propovijedao sam i u ponedjeljak navečer i na kraju poruke molio svakoga tko želi naći Krista da dođe do oltara. Prolaz u sredini je bio čist sve do propovjedaonice i dok sam gledao tko će biti prva osoba koja će doći, vidio sam kako dolazi ta mala djevojčica i znao sam da je bila iscijeljena. Štake su nestale. Hodala je kao i svaka druga mala djevojčica, vodeći jednom rukom nekog muškarca, a drugom ženu. Došli su s kraja zgrade i kad su došli naprijed, rekla je: “Tata, ti klekni ovdje, a ti, mama, ondje.” Zatim je stavila jednu ruku oko majke, a drugu oko tate, te rekla: “Tata, moli.” Zatim je rekla: “Mama, moli.”
A ona je molila: “O, Bože, iscijelio si me i obećao da ćeš spasiti moju majku i moga oca. Oni su sad došli, a ti si rekao da ih nećeš odbaciti.” Za desetak minuta sve je bilo gotovo; na podiju su bili svi troje zajedno, i majka i otac našli su Krista.
To se dogodilo u ponedjeljak navečer dok je ova mala djevojčica sjedila za stolom. Imali su stolac s posebnom pločom na kojoj su njezine male noge mogle počivati. Majka i otac jeli su bez da su tražili blagoslov Božji za hranu, ali ova mala djevojčica sagnula je glavu i molila Boga da blagoslovi kruh. Možete li to zamisliti? Imala je samo deset godina! I dok je molila, iznenada je slava Gospodnja pala na njezino tijelo. Čula je dovoljno svjedočanstava velikih ljudi da je znala što to znači; osjećala je kako struja prolazi kroz njezine udove i nova krv juri njezinim žilama. Rekla je: “Mama, skini moj steznik.”
On ne zaboravlja malu djecu!
Majka je rekla: “Ne budi luda.” “Skini moj steznik.” Majka ju je gledala i znala je da se nešto dogodilo. Skinula joj je steznik i ova mala djevojčica sišla je sa svog stolca i stala na noge. A onda je potrčala niz stepenice i uz stepenice te ponovno sišla.
Otac je samo stajao jecajući, a njegove prve riječi su bile: “U koje je vrijeme sastanak?” A ona je pitala: “Tata, što želiš?” “Želim naći Isusa.”
Malo će ih dijete voditi.
Mi imamo istog Isusa. Imamo istog Krista. Istu čudotvornu silu. Aleluja! Aleluja! Aleluja! Svatko tko to vjeruje neka kaže amen! Gospodin je pažljiv prema svojim vlastitima, on ne zaboravlja djecu. Pomolimo se.
Gospodine Isuse, molim te da govoriš sada svakom srcu, da svakoga dovedeš k sebi. Dragi Gospodine, privuci ove ljude konopcima ljubavi i neka ovo bude vrijeme kad će Isusova sila iscjeljenja poteći kroz ova tijela, podići bol i otjerati svaku bolest. Spasi duše sada, Gospodine, a tvome imenu mi ćemo dati svu slavu i svu hvalu, Isusa radi, amen.
Autor: Charles S. Price; Izvor: Put života
