Kad sam bio dječak, vidio sam prizor koji nikada neću zaboraviti: jedan čovjek bio je privezan za kola i vučen pred očima ljudi kroz ulice moga grada; leđa su mu bila razderana i krvava od biča. Bila je to sramotna kazna. Za mnoge prijestupe? Ne, samo za jedan. Je li netko od građana ponudio da će s njim podijeliti bičevanje? Ne, onaj tko je izvršio prijestup sâm je podnio kaznu. Bila je to kazna za kršenje ljudskog zakona.
Kad sam bio student, vidio sam još jedan prizor koji nikada neću zaboraviti: izveden je bio na smrt osuđen čovjek. Ruke su mu bile svezane, a lice blijedo kao smrt. Kad je iz zatvora izašao na otvoreno, tisuće znatiželjnih očiju bilo je uprto u njega.
Je li itko tražio da umre umjesto njega? Je li se pojavio netko od njegovih prijatelja, odvezao uže i rekao: „Stavite ovo uže oko mog vrata, ja ću umrijeti umjesto njega?“ Ne, sâm je bio podvrgnut kazni. Za mnoge prijestupe? Ne, samo za jedan. S poštanskih kola ukrao je pošiljku novca. Prekršio je zakon u jednoj točki i umro za to. I u ovom slučaju bila je to kazna za kršenje ljudskog zakona.
Vidio sam još jedan prizor: sebe kako kao grešnik stojim na rubu propasti, ne zaslužujući ništa drugo nego pakao. Za jedan grijeh? Ne, nego za mnoge, za mnoge grijehe počinjene protiv nepromjenjivih zakona Božjih. Ali podigao sam pogled i vidio Isusa, moju Zamjenu, kako je umjesto mene šiban i kako za mene umire na križu. Gledao sam i zaplakao i bilo mi je oprošteno. Dužnost mi je reći vam za tog Spasitelja da i vi „pogledate i živite“.
Kako sve postaje jednostavno kad Bog otvara oči! Jedan prijatelj, koji je nedavno došao iz Pariza, ispričao mi je o jednom engleskom konjušaru, vrlo bezbrižnom starcu, koji je tamo tijekom ozbiljne bolesti postao svjestan da je grešnik. Nije se usudio umrijeti onakav kakav je bio. Propovjednik po kojega je poslao umorio se posjećujući ga jer mu je, kako je rekao, rekao sve što zna o putu spasenja. Ali jednoga nedjeljnog popodneva, konjušareva kći pričekala ga je u crkvi te mu rekla: „Gospodine, morate doći još jednom. Ne smijem pred oca bez vas.“ „Nemam mu ništa novo reći“, rekao je propovjednik, „ali mogu uzeti propovijed koju sam upravo propovijedao i pročitati mu je.“
Čovjek na samrti ležao je kao i ranije u tjeskobi, razmišljajući o svojim grijesima koje će nositi sa sobom tamo kamo ide.
„Prijatelju, došao sam vam pročitati propovijed koju sam upravo propovijedao“, rekao je propovjednik. „Prvo ću vam pročitati biblijski tekst: ‘Bio je ranjen za naše prijestupe.’ Sad ću početi čitati propovijed.“
„Čekajte!“ rekao je umirući čovjek. „Shvatio sam! Ne morate dalje čitati. Isus je bio ranjen za moje prijestupe.” Ubrzo je umro radujući se u Kristu.
Jadni filozofe, ti si u nauci našao samo novi princip! Sretni kočijašu, ti si u Isusu Kristu pronašao Spasitelja za svoju dragocjenu dušu!
Autor: Sir James Y. Simpson; Izvor: Put života
