Rođena sam u katoličkoj obitelji, te sam kao dijete pohađala vjeronauk i primila sve sakramente. Boga nisam doživljavala kao nekog tko me voli, već kao nekog koga se treba bojati. A moja baka bi me često plašila rečenicom ”Božje oko svugdje gleda, sakrit mu se ništa ne da”.
Bog je za mene bio nešto apstraktno, nisam ništa znala o Njemu, jer nisam znala koliko je važno imati osoban odnos sa Isusom, jer Isus kaže, ”Tko je vidio mene, vidio je i Oca.” (Ivan 14,8). O Isusu se nije puno govorilo osim za Uskrs i Božić, a važniji su bili tradicijski običaji, nego sam Isus kao osoba. Sad znam da samo preko Njega možemo primiti pouzdanu spoznaju Boga. Moje molitve Njemu bile su upućene samo kad sam nešto trebala, a u svim ostalim područjima svog života radije sam se oslanjala i utjehu tražila na neke druge strane.
Većina ljudi u svom životu stavlja pouzdanje u krive idole, a to mogu biti lakomost, gatanje, droga, alkohol, itd. Tako sam i ja svoje pouzdanje stavila u gatanje, koje sam započela još u 7. razredu, naučivši od svoje bake. Mislila sam da tako imam kontrolu nad svojim životom, pa i tuđim. Pogađala sam i proricala nevjerojatne stvari, te tako sebi davala na velikoj važnosti, osjećajući se moćno poput Boga koji sve zna. Nisam ni slutila koliko zla to može donijeti u život. To je kanal kojim zlo ulazi u živote, pa je tako ušao i u moj. Što sam se više time bavila i sve dublje zalazila u to, neprimjetno moje stanje postajalo je sve lošije.
U Bibliji stoji ”Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj.” (Ponovljeni zakon 18,10-12). Zatim, ”Ako se tko obrati na zazivače duhova i vračare da se za njima poda javnom bludu, ja ću se okrenuti protiv takva čovjeka i odstranit ću ga iz njegova naroda.” (Levitski zakonik 20,6). Bog u svojoj riječi kaže da će učiniti sve da nas odvrati od naših okaljalih idola, neće dopustiti da padnemo u prijevaru i uništenje, pokušati će nas dovest k sebi. Ja to nisam znala, jer tada nisam poznavala Božju riječ.
Prije 6 godina počele su mi se događati jako ružne stvari u životu. Početak su bile noćne more, snovi u crnilu i tami, depresija, strašni nemiri i agresivnost zbog nespavanja. Nema tablete za smirenje i spavanje koju nisam pila, i svašta miješala, ne bih li mogla bar malo odspavati. Ni antidepresivi nisu bili od neke koristi bez tableta za spavanje. Nedugo zatim, počeo se raspadati i moj brak. Ipak, Bog kaže u Korinćanima ”Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.” (1 Kor 10,13). Odlazila sam na razne duhovne obnove, svaki dan u crkvu, uvjerena da kad ispunim određenu kvotu Bog će se smilovati, molila sam krunice, plaćala mise, ne postoji ‘svetac’ kojem se nisam molila za posredovanje. No, Biblija kaže ”Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus” (1. Timoteju 2,5). Mislila sam kako ću religioznim djelima dobiti ono što tražim, ali riječ kaže ”Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni!” (2. Timoteju 3,5).
Jednog dana, sva shrvana, kao na rubu provalije, zavapila sam. Bog traži motive srca i čuo je moj istinski vapaj dok sam plakala, moleći ga ”Isuse ne puštaj me, daj mi svoju ruku i vodi me”. Tada se počelo nešto događati. Isus kaže, ”Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.” (Matej 7,7-8). Taj stih me u teškim trenucima vodio i davao mi obećanje.
Bog mi je stavljao na put ljude koji su me doveli k Njemu. Prva je bila moja rodica koja živi u Zagrebu. Jedan vikend došla je u Split i pozvala me na službu u reto centar, gdje sam susrela ljude sa teškim sudbinama. Uvidjevši što je Isus učinio u njihovim životima, odlučila sam i ja osobno upoznati Isusa. Jako me se dojmilo svjedočanstvo momka koji je rekao da je sa jednom nogom bio u grobu, a drugom na kori od banane. U tome, kao da sam vidjela sebe. Zatim je podijelio stih, ”Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se – ti i dom tvoj!” (Dj 16,31). Tada sam otkrila da je Pismo glavni izvor preko kojeg Bog komunicira, živa Riječ kojom nas poziva da vidimo, čujemo i otkrijemo stvari koje ima za nas. Sve ono što je Bog nalazi se u Njegovoj riječi, a kad slušamo Njegovu riječ, Njegovi su signali jači. Osobito me se dojmilo slavljenje i zahvaljivanje Isusu, što prije nikad nisam radila. Sad znam da je zahvaljivanje najjača molitva.
Zatim je Bog poslao drugu osobu u moj život, preko koje sam krenula na tečaj engleskog jezika u sklopu crkve, ne sluteći da će se službe iz reto centra nastaviti u toj crkvi, i da se mnogi od tih ljudi međusobno poznaju. Nevjerojatno je kako Bog slaže situacije. Prva tema tečaja bila je brak, što je meni bilo jako bolno i u suzama sam im ispričala svoju situaciju. Na kraju sata, njih tri cure pomolile su se sa mnom i počele mi govoriti stihove što je Isus rekao u svojoj riječi za moj život. Takav način molitve i razgovor sa Bogom još nisam doživjela i jako me ohrabrilo, tako da sam jedva čekala doći sljedeću nedjelju na službu.
Nakon mjesec dana Bog je poslao treću ključnu osobu u moj život, pastora iz Zagreba koji je došao na jedan seminar. Zanimljivo, prije susreta s njim, curu do mene pitala sam da li je gatanje stvarno grijeh, a ona mi je pokazala stihove kojima Bog na to upozorava. Za vrijeme pauze, pastor i ja smo razgledali knjige, i on mi odjednom kaže, ”ako volite čitati, ova vam je dobra” i ponudi mi ”Blagoslov ili prokletstvo – vi birate” -Derek Prince. U knjizi, vidim tema za mene i pitam njega o gatanju, a on mi kaže,”pretpostavljam da su vam se bavile baka, mama, pa sad i vi. To je kanal gdje zlo ulazi, zatim vam počnu depresije, pa sve do razaranja obitelji.” U suzama mu ispričam svoju situaciju, i on me pita da li bih voljela da se pomolimo. Izmolio je sa mnom molitvu izbavljenja, pokajanja, i tad sam pozvala Isusa u svoj život.
Nakon te molitve, s mene kao da je spao sav teret, sva bol, Isus je sve ponio sa sobom kao što je obećao u svojoj riječi. Odavno nisam osjetila takvu radost kao te večeri. Došavši kući, pobacala sam sve karte što sam imala, što do tad nisam imala snage za napraviti, nešto mi jednostavno nije dalo. Od te večeri svoje pouzdanje predala sam Isusu. Bog kaže ”Približite se Bogu i on će se približiti vama!” (Jakovljeva 4,8). Te noći prvi put sam zaspala 7 sati u komadu, a moj san bio je u svjetlu, ružni i tamni snovi su nestali. Od te večeri ni jednu tabletu za spavanje i smirenje nisam popila, a nakon 2 mjeseca prestala sam i sa antidepresivima. Počele su se dešavati predivne situacije u životima moje djece i mene. Kroz mene su i djeca upoznala Isusa. Bog jednostavno želi da ovisimo o Njemu i ako trebamo mudrosti i vodstvo, On će nam dati. Bog kaže ”Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga. Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu.” (Mudre izreke 4,20-22).
Vjerovati Bogu znači osloniti se na Njegovu riječ. To je ključno za život svakog kršćanina. Ljudi se često znaju ljutiti na Boga, kao što sam i ja, znaju pitati zašto je dopustio određene negativne situacije u našim životima. Međutim, On je taj koji nas treba pitati ”A gdje ste vi bili do sada? Da li ste me slavili, zahvaljivali mi, držali se mojih zapovjedi?”. Ljudi se često pitaju, kao što sam i sama, zašto Bog šuti? Ali Bog ne šuti! Nego mi ne slušamo! Isus je posljednja Božja riječ, i sve piše u Njegovoj knjizi gdje ima oko 30 000 obećanja. U Bibliji piše ”Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.” (Hebrejima 4,12). Zato kaže, ”Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105). Onima koji ga još nisu upoznali, Isus poručuje ”onoga tko dođe k meni neću izbaciti” (Ivan 6,37), i ”nagrađujem one koji me iskreno traže” (Hebrejima 11,6).
Autorica: R. B.
