Možda uvijek vičete na svoju djecu, možda se to događa ponekad, ali bude intenzivno, a možda se gotovo nikada ne događa. Čestitamo vam ako se uopće ne derete na svoju djecu. No ako to i radite, to je sasvim ljudski. S tim na umu, pogledajmo što to vikanje i deranje zapravo čini vašem djetetu i kako možete potpuno izbaciti tu naviku iz vašeg obiteljskog života.
Prvo, vikanje nije uvijek loša stvar
Da, dobro ste pročitali. Vikanje ponekada može pomoći, a ponekad je i nužno. Tako barem tvrdi obiteljska terapeutkinja Maria Catila. „Vikanje je kao ljudski protupožarni alarm. Koristite ga oprezno i samo kao znak opasnosti.“
Vikanje je vrlo učinkovit način upozoravanja vaše djece na potencijalno opasne situacije. S time na umu, vikanje treba biti samo metoda upozoravanja, ne dio kazne ili način na koji se nosite s dnevnim poteškoćama.
Što vikanje čini vašem djetetu
Ako želite potaknuti vaše dijete da prestane nešto raditi ili da se smiri, neprestano vikanje nije dobar način. Ako reagirate na miran način, tada ćete djetetu pokazati i potporu i ljubav.
S vikanjem se događa upravo suprotno. Vikanje utječe na mozak vašeg djeteta tako da aktivira obrambeni mehanizam za borbu ili za strah. Vikanje može dovesti do toga da vaše dijete uzvrati agresiju koja mu se nameće (može vas čak i udariti) ili može uzrokovati da vaše dijete pobjegne i bojažljivo gleda u vas. Na duge staze, istraživanja su pokazala da vikanje „čini djecu agresivnijom, fizički i verbalno“.
Vikanje uči vašu djecu da niste ozbiljni dok ne povičete
Često vičemo na djecu u nadi da će naučiti surađivati slijedeći put bez vikanja. Ovaj članak daje odlične prijedloge koji će vam pomoći da izbjegnete vikanje i povećate suradnju između vas i vašeg djeteta.
Vikanje nije učinkovit način komuniciranja
Ponekada vičemo pod krivom pretpostavkom da će, ako glasno govorimo (ili se deremo), djetetu biti lakše zapamtiti ono što govorimo. No, to zapravo nije slučaj.
Vi možda govorite sasvim smisleno, ali ako te riječi vičete, to neće imati ploda i učinkovitosti kao druge, mirnije metode (osim ako je u pitanju opasnost).
„Vikanjem poruka ne dopire do djece, mlađe ili starije, jer su djeca u tom trenutku prezaposlena branjenjem sebe od potencijalne ili stvarne opasnosti te bit toga što govorite do njih ne dolazi,“ Naglasila je klinička psihologinja Dr. Deema Sihweil.
Vikanje uništava povjerenje
Ovo ima smisla. Neprestano korištenje straha u cilju pomicanja svoje namjere uvijek će narušiti povjerenje koje vaše dijete ima u vas.
Umjesto vikanja, doktorica Laura Markham predlaže drugačiji način nošenja s takvom situacijom. Pristupite problemu sa smislom za humor ili dajte svojoj djeci mirna upozorenja o kupljenju igračaka ili odlasku u krevet na vrijeme. Reagirajte empatički na situaciju tako da ju sagledate iz djetetove perspektive, umjesto reagiranja na nered ili problem (usredotočite se na sreću koju vaše dijete osjeća prije odlaska u krevet, a ne na ogromnu hrpu Lego kockica).
Vjerojatno nećete sve savršeno odraditi, ali nastojte ostati smireni
Nije lako ostati miran kada su vaša djeca potpuno razbuđena u tri sata u jutro. Ići će vam na živce kada vaš mali sin isprazni vašu torbu petnaest puta za redom. No, smirenost će se isplatiti – odgojit ćete djecu koja imaju povjerenja, a nisu u strahu, koja vole, a koja se ne svađaju.
Ako su vaši roditelji neprestano vikali na vas kada ste bili mlađi, nemojte dopustiti da se tradicija nastavi. Budite bolji roditelji. Gradite strpljenje i izražavajte ljubav. Ako zabrljate, ispravite situaciju i nastavite dalje.
