Kriza mentalnog zdravlja vreba mlade Amerikance zbog visokog stupnja korištenja tehnologije, pokazalo je važno psihološko istraživanje. No ovo se može izbjeći ako obitelji namjerno prekinu s praksom korištenja pametnih telefona i društvenih medija i zajedno slave život, rekao je stručnjak za roditeljstvo.
Istraživanja pokazuju da je polovina tinejdžera, poznatih kao iGeneracija ili Generacija Z, ovisna o mobitelima, pokazalo je istraživanje objavljeno 23. srpnja u prestižnom časopisu Psychology Today.
Autor članka Glenn Geher nedavno je obavio istraživanje s jednim svojim studentom u kojem je sudjelovalo 200 studenata ispitanika. Nevjerojatnih 56% njih izjavilo je da im je barem jednom dijagnosticiran psihološki poremećaj, rekao je. Geher je voditelj odsjeka za psihologiju na sveučilištu SUNY u New Paltzu i primijetio je kako su centri za savjetovanje na kampusima, kao i mnogi diljem zemlje, „non stop pretrpani.“
On smatra da je tehnologija djelomično kriva zbog toga što je komunikacija putem tehnologije često zlonamjerna i štetna. Telefoni zaista uzrokuju ovisnost i tehnologija djecu otkida od vanjskih aktivnosti, i što je dio problema.
„Standardni su pronalasci u socio-psihološkoj literaturi da ljudi djeluju relativno antisocijalno kada su im identiteti zamaskirani – kada djeluju anonimno“, rekao je Geher i dodao kako je to jako lako na internetu.
Danny Huerta, socijalni radnik i potpredsjednik udruge za roditeljstvo i mlade u gradu Colorado rekao je za Christian Post da društveni mediji i tehnologija aktiviraju centar za nagradu u mozgu te je urgirao roditelje da djeci ukazuju na zdravo korištenje tehnologije putem vlastitog primjera kojeg će djeca oponašati.
S tako čestim korištenjem tehnologije „mi tražimo autentičnost i naši mozgovi ne registriraju stvari s interneta kao autentične i mnogo se toga uspoređuje“ unutar ljudske psihe, rekao je Huerta. Dodao je da takva stalna mentalna uspoređivanja „stvaraju osjećaj depresije, tjeskobe, stresa.“
Djevojčice će lakše postati ovisne o društvenim medijima poput Instagrama, Facebooka i Twittera, dok će dječaci lakše postati ovisni o igricama na internetu zbog osjećaja moći koji imaju, nastavio je objašnjavati.
No sve su to stvari koje ne mogu zamijeniti ljudske odnose. Moć, identitet, lak i prijateljstvo, koje se može izgubiti klikom miša. Društveni mediji i tehnologija nam daju iskrivljenu sliku stvarnosti i doprinose rastućem broju mentalnih oboljenja i slomova.
„Ljudi objavljuju svoje najbolje trenutke, svoje najbolje, svoje najsmješnije, stvari koje su cakum pakum. Mozgu je teško obraditi to zato što naši životi nisu stalno sjajni. Puno je onog prosječnog, i to je u redu“, rekao je Huerta.
„To nam je teško pojmiti zato što se osjećamo kao da stalno moramo biti pozitivni“.
Kada tome pribrojimo nedostatak mira u životu i nedostatak sna, način ishrane dok se koristimo tehnologijom, nije ni čudo da ima toliko mentalnih bolesti na široj razini, dodao je..
Huerta smatra da roditelji moraju biti razboriti i da djeci moraju definirati granice korištenja tehnologije, te je za CP rekao kako su njegova djeca naučila da je korištenje njegovog, ili mobitela supruge „privilegija“ a ne „pravo“.
„Što se više oslanjaju na internet, to je će im dosadniji biti normalan svijet“, izjavio je i naglasio da je ovo posebno važno uzevši u obzir brz razvoj tehnologije.
„Činjenica da su virtualna stvarnost i promijenjena stvarnost tu, a Apple i Google rade na tome zato što znaju da je to nova riznica novca, mi moramo biti roditelji, ja smatram, koji će stvoriti djecu koja će znati i razumjeti gdje leže granice.“
On preporučuje da se obitelji učvrste tamo gdje telefoni oslabljuju – u povezanosti i jedinstvu, i da obitelji imaju tjedna okupljanja.
„Ako se dom može usmjeriti na jedinstvo a ne ugodu, to daje osjećaj postignuća ako se dugo prakticira.“
Ako obitelj nastoji pronaći nešto oko čega će se okupljati, čak i ako nema nečeg određenog za slavlje, ako išta, razlog je u tome što su ujedinjeni i što skupa vode život.
Njegove riječi potvrđuju i znanstvene studije koje su zabilježile štetan učinak tehnologije na veze.
Britanska autorica Sue Palmer objasnila je 2016. komentirajući svoju knjigu iz 2006. Toxic Childhood: How the Modern World is Damaging Our Children and What We Can Do About It (Zatrovano djetinjstvo: Kako moderni svijet oštećuje našu djecu i što možemo poduzeti, op. prev.) kako je na početku 21. stoljeća napisano mnogo knjiga o ljudskoj sreći i sve su to potvrdile znanstvene studije – da sreća ne proizlazi iz novca koji posjedujemo, nego iz uspješnih osobnih veza koje imamo s prijateljima, obitelji, i našom zajednicom.
„Ova su otkrića, naravno, u sukobu s interesima svjetskih korporacija. Kako bi povećali svoje bogatstvo i moć nastoje nas uvjeriti da je pravi put do sreće kroz šoping. Od toga proizlazi sav marketing kojeg potpomaže slika „savršenog“ života koji se prikazuje kroz sveprisutne ekrane, kako bismo jedni o drugima sudili po odjeći, izgledu, bogatstvu i ostalim pokazateljima materijalnog bogatstva.“
„Odvajajući nas od zajednice i naših obitelji oni navlače svaku osobu u personalizirane virtualne stvarnosti u kojima trgovci mogu iskoristiti određene psihološke slabosti, a tržište ima način još veće prodaje“, zaključio je.
