Hej ti.
Poznajem te.
Žena s malim djetetom na krilu i maslacem od kikirikija u kosi. Imaš bebu koja se ljulja na sjedalici i predškolsko dijete koje vrišti dok pokušavaš sakupiti prljavu odjeću razbacanu po cijeloj kući još od prošlog tjedna. Ubaci bijelo sa šarenim rubljem, sestro. Koga briga.
Vidim te. Tvoj nekoć obrazovani um atrofirao je do točke opasnosti – pozivaš dijete po imenu psa, psa po muževom imenu, a svog muža, dobro, on je napola kriv za sve ovo, pa ga zoveš kako god želiš, zar ne?
Klijenti šalju e-poštu, tvoja majka piše poruke, monitor za djecu trešti – vrati mi to; ne, uzeo sam prvi. Maaaaaaama!
Ne možeš se sjetiti kad si zadnji put jela toplu polugotovu večeru – to jest nitko ne računa izgnječene mrkve koje si ostavila u mikrovalnoj pećnici od ručka.
I toliko si iscrpljena da si želiš iskopati oči.
O da.
Bila sam tamo gdje si ti sada.
Pa, dopusti mi da pogodim. Više se boriš s time da se istuširaš i pronađeš ključeve od automobila nego da se zaokupiš Biblijom, zar ne? Možda si jednom davno bila strastveni čitatelj, nestrpljivi učenik, ona djevojka koja se rado ustajala u 5 ujutro da bi uz kavu imala svoje vrijeme s Bogom.
Ali sad? Pet ujutro nije mirno vrijeme. Tada se mijenjaju pelene.
Razumijem.
Nisi sama.
Mogu li ti ponuditi malo ohrabrenja za ovu užurbanu fazu života – iz vlastitog iscrpljenog iskustva?
Sjeti se da te Bog voli. Mislim, stvarno, stvarno te voli, više nego što shvaćaš. I prihvaća te – ne zbog onoga što radiš, već zbog toga tko si.
Već znaš da je proučavanje Božje Riječi dobra disciplina, i ne trebaš nikoga da ti govori da si kriva zbog zanemarivanja. Nadmašila si samu sebe.
Ipak, upravo to trebaš znati – čitanje Biblije jest važno. No, to nije ono što te čini kršćaninom; čini te odmaranje u Njegovoj milosti. Kad si posljednji put doista prigrlila Božju predivnu milost i dopustila da te opere, iscijeli i obnovi? Danas izgleda kao dobar dan da isprobaš.
„On nas spasi, ne po djelima koja mi u pravednosti učinismo, nego po svojemu milosrđu“ (Titu 3,5a).
Ipak, čitaj Bibliju. Da, rekla sam to. Djeca ti se igraju pod nogama? Otvori psalam. Pročitaj ga pred njima. Pa što ako prolijevaju sok od jabuke po tepihu i tjeraju te da trčiš po sredstvo za čišćenje nakon samo dva stiha? Učinila si to. Dotaknula si Božju Riječ usred svog kaosa.
U ovoj fazi života, količina nije toliko važna koliko kvaliteta. Svaki stih je moćna istina. Izreke su posebno odlične za brzopotezno čitanje i razmišljanje o tome cijeli dan dok njišeš dijete na sjedalici. A možeš slušati i audio Bibliju. Pjevati pjesme štovanja ispunjene istinom. Uhvati ono što možeš, kad god možeš.
Kad Božja Riječ postane dio tvog ludog dana, pokazuješ svojoj djeci da je vjera prioritet – u tvom domu i tvom životu – bez obzira što je na putu.
„Napominji ih svojim sinovima i govori o njima kad sjediš u domu svojemu i kad ideš putem, i kad liježeš i kad ustaješ“ (Ponovljeni zakon 6,7).
To neće trajati zauvijek. Na kraju će djeca odrasti. Krenut će u školu. Znat će ti dati prostor. I povratit ćeš svoje mirno vrijeme.
No, do tada – samo razmišljaj. Ne bi li bilo tužno da nas naša djeca rijetko vide kako čitamo Božju Riječ? U životnim fazama prezaposlenosti ili umora možemo upasti u kušnju da se odreknemo bilo kakvog dosljednog čitanja Biblije samo zato što nemamo vremena i energije da to učinimo na „pravi“ način.
Zato definirajmo što je „pravi“ način.
Vrijeme za Bibliju nije samo sat u cik zore, ili intenzivna večernja predanost, ili posvećena mala grupa. Te stvari su idealne, ali nisu uvijek izvedive. Ako čekaš tu nedostižnu fazu u kojoj ćeš opet imati dovoljno prostora i tišine za ponovno povezivanje s Bogom – nemoj. On ti se pokazuje u tvom neredu i buci, upravo ovdje, upravo sada.
I poziva te da se susretneš s Njime usred toga.
Nije li to predivno?
„Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti“ (Matej 11,28).
Učini što možeš, kad možeš, amen? I sestro, nemoj se bojati ostaviti praonicu za sljedeći dan.
Isusu neće smetati.
Čeka te – otvorenih ruku.
Autorica: Becky Kopitzke; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Thecourage.com
