Ovako trebamo moliti kada nam je teško

Sjećate li se prvog puta kada ste molili? Možda je to bilo kada ste bili dijete, ili je to možda nešto što ste počeli činiti nedavno. Možda ste se molili u skorije vrijeme, ali izgleda kao da sve što čujete od Neba je odgovor ne.

Ponekad ljudi govore da im Bog nikada ne odgovara na molitve, ali on na molitvu odgovara na tri načina: Da, ne, i čekaj. Kada Bog kaže ne, mi mislimo da nije odgovorio na naše molitve, ali jeste. Rekao je ne. To je odgovor. Čekaj je također odgovor.

U završnim stihovima Jakovljeve poslanice danas su nam konkretna i praktična područja u kojim je molitva važna.

Prvo, Jakov nam govori da trebamo moliti kada smo tužni:

“Pati li tko među vama? Neka moli!” (5,13). Kada se nađemo u teškim okolnostima, kušani smo uzvratiti osobi koja je pomogla da se takve okolnosti stvore, kriviti nekog za naše okolnosti, naljutiti se na Boga jer je dozvolio to u naše živote, ili se utapati u samosažaljenju.

Ali što nam Bog govori da učinimo kada smo tužni, kada patimo, kada smo u nevolji? Trebali bismo moliti. Zašto? Zato što Bog može ukloniti naše probleme zbog naših molitvi. To ne znači da će Bog uvijek ukloniti našu patnju ili probleme, već će ponekad to učiniti. Jednostavnim donošenjem problema Bogu i priznavanje naše potrebe i ovisnosti o Njemu, On može ukloniti problem s kojim se trenutno borimo. Molitva nam također može dati milost koja nam je potrebna da ustrajemo kroz nevolje i budemo još bliži Bogu.

Kada nevolje dođu na naš put, jedna stvar za koju možemo moliti je mudrost. Jakov nam govori ranije u svojoj poslanici: “Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.” (1,5). Zašto biste tražili mudrost od Boga? Jer nevolja, kušnja, i poteškoće mogu doći u naše živote kao rezultat neposlušnosti prema Njemu.

Jona se suočavao s mnogo problema zbog svog grijeha. U stvari, kada je bio neposlušan, Bog je prouzročio da ga proguta velika riba. Nakon što je određeno vrijeme bio u trbuhu te ribe, zavapio je Gospodinu i rekao: “Pomislih: odbačen sam ispred očiju tvojih. Al ‘ipak oči upirem svetom Hramu tvojem.” (Jona 2,5).

Da se Jona nije pokajao, možda ne bi iskusio oproštenje od Boga i obnovljenje smislenog života. Dakle, molitvom se vratio zdravom razumu i naučio je lekciju koju ga je Bog pokušao naučiti. Stoga je bio izbavljen.

Ponekad, ako naučimo lekciju koju Bog nas pokušava nauči, onda će tuga, nevolja ili kušnja nestati kao olujni oblaci kada sunce zasja poslije oluje.

Ali ponekad naše tuge ne dolaze zbog neposlušnosti, već upravo suprotno. Naše tuge, naše nevolje i naše kušnje mogu doći jer smo poslušni Bogu. Sva kušnja koja se desila Jobu je bila jer je bio “neporočan i pravedan” (Job 1,8).
Pa kada nevolja dođe, molite se. Donesite svoje nevolje, probleme i brige Bogu.

Jakov nam također kaže da molimo kada smo bolesni:

“Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje.” (5,14). Vjerujem u božansko iscjeljenje. Vjerujem da Bog iscjeljuje danas. Znamo da postoji prirodni proces koji je Bog čudesno ugradio u ljudsko tijelo, koje je iscjeljuje tijekom određenog razdoblja. Ali vjerujem da Gospodin može ubrzati proces iscjeljenja. Također vjerujem da može učiniti čudo kada je možda liječnik rekao da više nema nade.

Bog obećava svoj iscjeljujući dodir. Govori nam da smo Njegovim ranama iscijeljeni (vidite Izaija 53,5). Trebali bi tražiti od Gospodina da nas iscijeli kada se suočavamo s bolešću, ali također moramo shvatiti da će Bog ponekad reći ne. Možda ima drugi plan na umu.
Onda Jakov daje primjer pravednog čovjeka kojemu su se divili: “Ilija bijaše čovjek baš kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci. Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj.” (stihovi 17-18).

Kada čitamo o Iliji u Pismu, vidimo kako on pretječe kočije, podiže mrtve, odmara se u divljini i kako ga gavrani hrane, donoseći mu hranu. Teško nam je misliti o toj osobi kao o ljudskom biću. Djeluje natprirodno. Zanimljivo je što je Jakov baš njega odabrao, jednog od najdramatičnijih proroka, i rekao: “Ilija bijaše čovjek baš kao i mi.”

Ono što zaboravljamo je da je nakon velikog natjecanja, kada je Ilija prizvao vatru s neba, pobjegao je kada je čuo da ga je kraljica Izebela htjela ubiti. Ilija je u stvari govorio Gospodinu: “Uzmi moj život. Ne želim živjeti.”

Kako je Ilija mogao to učiniti? Bio je čovjek kao i mi, podređen istim željama, istoj ranjivosti. Ako bi takav čovjek, sa svojim slabostima, ipak mogao skupiti hrabrosti da vjeruje Bogu za velike stvari, onda to sigurno možemo i mi.

Jakov nam govori da se Ilija “usrdno pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci. Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj.” (stihovi 17-18). Suša o kojoj se ovdje govori je bila rezultat neposlušnosti Bogu. Ali došlo je vrijeme da se kiša opet pojavi, i nakon Ilijinog natjecanja s Balovim prorocima, molio je za kišu. Njegova molitva nije bio neki ravnodušan zahtjev. Stavio je svoje srce u to. Ilija je strastveno izlio svoje srce ka Nebu.

Moramo se sjetiti da učinimo isto. Većina naših molitvi nema silu jer naše srce nije u tome. Ako tako malo dajemo sebe u molitve, onda ne možemo očekivati da će se Bog puno potruditi kako bi na njih odgovorio. Molite se konkretno. Molite žarko. Molite stalno. Ne odustajte.

Autor: Greg Laurie; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Blog.greglaurie.com

NAJNOVIJE

NE PROPUSTITE!