Ljubljeni, poznajete li Ga? Vlada li On u vašem životu? Ne samo njegov utjecaj, nego On, osobno. Ne njegovi darovi ili blagoslovi, već On sam. Poznajete li Ga?
Tražio si, tražio, tražio, ali stalno si nezadovoljan. Moć grijeha u tvom životu još nije slomljena, iako ljubiš Boga. Puno, ah, puno je tu tvog “JA” i bori se, iako želiš, ali ne možeš ga se osloboditiš. Iskušenja, za koja si mislio da si ih se zauvijek oslobodio, ranjavaju te ponovo. Grijesi, kojima si se suprotstavio, od kojih si se odvratio, ismijavaju se i likuju nad tvojim porazom. Tražio si nekakav poseban trenutak, doživljaj, neku nadnaravnu moć, a zanemario si Njega.
Da si Ga priznao, sve bi bilo drugačije. Tamo gdje počne vladati Duh Sveti, tamo iskušenja nestaju i grijeh izgubi svoju moć. Zli porivi, do tog trenutka svemoćni, oslabe i nisu štetni. Zabrinutost i muke, previranja i nemiri, – tijelo u svim svojim previranjima – promijeni se u mir i spokojstvo, staloženost i mirnoću, trpljenje i radost u Svetom Duhu.
Ljubljeni, hoćeš li radijeda imaš Njega ili radije Njegov blagoslov? Zar u najdubljem kutku srca govoriš: “Sveti Duše, želim tvoje darove, ali Tebe ne želim. Blagoslovi me, ali mi ne prilazi. Daj mi svoju moć, ali me se ne dotiči.” Je li to tvoj stav? Da, ti želiš njegove darove, moć, blagoslov. Ali Svetog Duha, njega samog – ne, tu cijenu nisi spreman platiti.
Kao što vidiš, ne propovijedamo posvećenje, iako je više nego potrebno, nego je posvećenje na kraju krajeva samo rezultat, objava, djelo Svetog Duha. Usmjeriti pozornost na posvećenje a istovremeno zanemarivati Onog koji posvećuje je najveća greška. Ne propovijedamo svetost jer je ona samo jedan plod Duha koji prebiva u nama. Jednako je tako i sa čistoćom srca i savršenom ljubavlju. Tražiti na takav način posvećenje i svetost znači promašiti cilj. U tijelu nema savršenstva. Gdje nema Svetog Duha tamo nema svetosti. Gdje nema posvetitelja, tamo nema ni posvećenja.
Bog nam ne govori da ratujemo, plačemo i umiremo, da bismo postigli blagoslovljeno posvećenje, očišćenje srca, da bismo postali savršeni u ljubavi. Na tome su se slomili mnogi ljudi. Voditi dušu ka takvom traženju znači poslati je u tamu. Bog, pun milosrđa, sigurno često posluša, poznavajući iskrenost srca, i javi se njegov krik, ali tijelo se Bogu nikad ne sviđa. Za duhovni uzrast nije potrebno boriti se za nešto, nego umjesto toga, priznati i prihvatiti Nekog. To je Sveti Duh kojega je dao Bog.
To se sigurno tijelu ne sviđa. Tijelo se radije moli i ratuje, plače i uzdiše, steže i prosi, odlaže i čeka, suprotstavlja i moljaka, zaklinje i nariče. Donosi se razlog za razlogom, srce je puno, pripremljeno, sve je gotovo, ali – blagoslov ne dolazi. Vidite, ljubljeni, da On, Sveti Duh, čini sve sam. Vi se trudite raditi nešto, učiniti sve, činiti ono što je ljudski nemoguće. Ustvari ne možete očistiti svoje srce. Vi ne možete, ali Bogu slava, On može. Ne možete se uzdići iznad grijeha koji vas je obuhvatio. Čovjek je invalid. “Tijelo ništa ne postiže.”
Umjesto svog tog beskorisnog truda, zašto ne moliš Njega, da On to omogući? Prepusti Svetom Duhu da On preuzme vlast. On će učiniti svoje djelo. Posvetiti, očistiti, osloboditi. Ti to ne možeš učiniti, ali On može. Priznaj Božjeg Duha, primi taj skupocjeni dar, priznaj svoju nemoć, primi Njegovu moć i podaj se Njegovom upravljanju.
Autor: Oswald J. Smith
