Prije neki dan sam prolazio kroz dio grada u kojem nisam bio skorije, i vidio sam oglas za crkvu. Svijetlim slovima je pisalo nešto kao: “Gdje ste voljeni, i nikada osuđivani.”
Ovo u startu dobro zvuči jer smo naučeni misliti da ako smo osuđivani to je nešto najgore što nam se može dogoditi. Sjećam se da sam 1997. slušao pastora koji je rekao da je Matej 7,1 postao popularniji stih od Ivana 3,16 u američkoj kulturi. Ova izjava danas ne bi izazvala nikakvu raspravu jer je sada to jedini stih iz Biblije koji većina citira.
“Gdje ste voljeni, i nikada osuđivani” nama zvuči dobro jer mislimo da ljudi koji nas vole nas nikada neće osuditi. Osuđivanje je nešto što rade samo licemjerni ljudi, a mi se ne volimo družiti s licemjerima. Nakon svega, ljudi koji sude drugima su oni za koje Isus ima najoštrije riječi.
Tijekom mog zajedništva s Isusom, života u lokalnoj crkvi, i ozbiljnog proučavanja Biblije skoro dva desetljeća svog života, nešto u stavu da je najbolji način pokazivanja ljubavi neosuđivanje, mi ne zvuči ispravno. Ako me ljudi oko mene nikada ne osuđuju i nikada ne dovode u pitanje moja djela, voli li me zaista? Novi zavjet opisuje crkvu gdje se ljudi dovoljno vole bi jedni drugima sudili ispravno, smatrali ih odgovornima, i pozivali jedni druge na pokajanje kada je potrebno. Ako se ispravno odradi, ovo nije grubo niti neljubazno, već najbolja stvar koju netko može učiniti.
Naše nerazumijevanje Mateja 7,1
“Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova! ”
Jedno od osnovnih pravila biblijskog tumačenja koje kršimo je potreba da pazimo na kontekst. Kada pokušavamo razumjeti na što su mislili biblijski pisci, kontekst je ključna stvar. Ovo znači da obratimo pozornost na ono što je došlo prije izjave koju citiramo, i što je došlo nakon.
Tipično evanđeosko tumačenje Mateja 7,1 ide nešto ovako: “Nikada ne ispitujte ponašanje druge osobe, osim ako ne sude nekome. Onda ih nazovite Farizejima, i recite im da su oni krivi što više ljudi nisu kršćani”. Ipak, kada dalje čitamo stihove u ovom odjeljku, vidimo da “nikad ne ispitujući tuđe ponašanje” tumačenje Mateja 7,1 ne pije vodu.
Primijetite što Isus govori u stihovima 3-5. On kaže da osoba ne može tražiti da izvadi trun u oku svog brata, ako ima brvno u svom. Ono što Isus misli je licemjerni i cenzorni duh. To je osoba koja proziva druge ljude, a ignorira svoje mane.
Ali govor ne završava ovdje, zar ne? Isus nastavlja i govori da je potrebno ukloniti brvno iz svog oka da bi vidjeli kako pomoći bratu da ukloni svoj trun. Primijetite da Isus ne govori “pa imaš brvno, ignoriraj njegov trun”. Umjesto toga, Isus govori da izvadimo brvno iz našeg oka i onda ćemo vidjeti kako da pomognemo bratu s njegovim trunom. Drugim riječima, kada vidite manu u svom bratu, pokajte se za svoj grijeh, i pomozite mu s njegovim.
Potreban mi je netko tko će mi pomoći da izvadim taj trun
Kada sam bio dijete, odlazili smo iz dječje crkve jednog poslijepodneva i starije dijete je napravilo avion od papira. Bili su i mali listići koji su izgledali kao strugotine u žbunju oko crkve, a on je uzeo šaku toga staviti u prijevojima aviona. Kada je bacio, pogledao sam na gore jer sam želio vidjeti što će se dogoditi. Kada sam pogledao, jedan listić mi je upao u oko. Prošlo je više od 30 godina, a ja se i dalje sjećam koliko je bolno i iritantno bilo što imam to u oku, i koliko sam bio zahvalan kada sam ga izvadio.
Ja sam grešnik. Ja sam otkupljeni grešnik s novim srcem, ali sam i dalje grešnik. Ovaj grijeh nije moj prijatelj, već moj najveći neprijatelj. Ono što je podmuklo s mojim grijehom je što je toliko očigledan ljudima oko mene, ali sam ja potpuno slijep za njega. Kada postanem svjestan svog grijeha, i kada se pokajem za njega, moja radost se uvećava i moja bliskost s Gospodinom raste. Najgore što mi moji prijatelji mogu učiniti je da ostave trun u mom oku, a ja ću sam nastaviti nositi sa žalošću i bijedom koju mi uzrokuje.
U prva dva stiha Galaćanima 6, Pavao govori: “Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti. Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!”
Primijetite koliko je ovo slično Isusovom učenju u Mateju 7. Ovdje, Pavao govori da kršćanin koji živi u grijehu, treba biti obnovljen od strane druge braće u Kristu. Pavao kaže da to čine u duhu blagosti, tako da sami ne upadnu u iskušenje. Neće postavljati svoju pravednost iznad bratove, jer znaju koliko su i sami skloni istim stvarima.
Onda Pavao govori da bi trebali nositi terete jedni drugih, i čineći tako, ispunit ćemo Zakon Kristov. Kada ovo pročitate u kontekstu, tereti se odnose na naše grijehe. Ovo znači da smo pozvani, ne da ignoriramo grijehe drugih vjernika, već da idemo pored njih pomažući im nositi terete svog kršćanskog rasta. Čineći ovo, pokazujemo da smo osobe koje pripadaju i slijede Isusa.
Posljednja stvar koja je kršćanima potrebna je da budu sami u svojim grijesima. Ne činimo uslugu braći i sestrama kada ignoriramo njihove očite grijehe i nazivamo to “ljubavlju”. Ako je grijeh moj najveći neprijatelj, a ti me pustiš da budem zaslijepljen njime, ne voliš me. Bolje je da riskiraš da me uvrijediš i umiješaš se, nego stajati po strani jer si pogrešno protumačio Mateja 7,1. Umjesto toga, čitaj cijelo poglavlje, pokaj se za svoj grijeh, spoznaj svoje slabosti, i priskoči mi u pomoć.
Autor: Scott Slayton; Prijevod: Ivana R.; Izvor: scottslayton.net
