”Dobri” ljudi mogu otići u pakao na isti način kao i oni zli. Na temelju čega će ljudi završiti u paklu ili u raju? Kako će Bog suditi?
Većina ljudi vjeruje da će ići u raj ili pakao na temelju toga koliko su dobri ili loši bili na zemlji. Premda većina njih misli da će biti teško, ipak vjeruju da će dospjeti u raj.
Nažalost, točno je upravo suprotno. “I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.” (Hebrejima 9,27-28).
U Rimljanima 3-7 Pavao nam pokazuje kako su svi zgriješili i svi su krivi. U Rimljanima 1-2 Pavao nam pokazuje zašto dobri muškarci i žene nisu dovoljno dobri za Božji raj. Dobrim ljudima je potrebno oproštenje za grijehe kao i svim ostalima.
Kršćanima su grijesi oprošteni na križu. Zbog Božje milosti i milosrđa kršćani se nikada više neće morati suočiti sa svojim grijesima. Tako nije s onima koji su umrli bez Spasitelja.
Otkrivenje 20,11-14 opisuje veliki bijeli tron Suda, kada je onima koji su umrli bez Spasitelja dana prilika da uvjere Boga zašto ih treba pustiti u nebo bez oproštenja i bez Spasitelja.
Ključ za razumijevanje “dobrih ljudi u paklu” se okreće oko Knjige Života i Knjige Djela. Knjiga života sadrži imena svih koji su rođeni. Oni koji umru bez Spasitelja, njihova imena će biti izbrisana iz Knjige Života i bit će im suđeno na temelju djela koja su zapisana u Knjizi Djela.
Zamišljam kako oni koji čekaju svoj red s Isusom spremaju svoj govor da mu pokažu zašto su dovoljno dobri za raj.
Bog će im onda pokazati u Knjizi Djela zašto nisu dovoljno dobri. Onda će Gospodin Isus Krist otvoriti Knjigu Života i otkriti, iako već zna, da se njihova imena ne nalaze tamo. Tragično, bit će bačeni u Ognjeno jezero i u pakao za vječnost.
Problem je što nitko nije dovoljno dobar za Božji raj. Ako bi nas sa svim našim grijesima pustio u raj, uništili bismo ga.
Potrebna nam je pravednost Isusa Krista i naše predanje Njemu kao Gospodinu i Spasitelju, da očisti naše živote od grijeha te nas učini dostojnima života u Raju.
“Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja.” Rimljanima 3,23
“Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.” Rimljanima 6,23
“Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.” Ivan 3,16-17
U Rimljanima 2 apostol Pavao dijeli s nama sedam faktora suda koje će Isus iskoristiti kada otvori Knjigu Djela pred velikim bijelim tronom Suda. Iz ovih knjiga Isus će dokazati zašto dobri ljudi nisu dovoljno dobri za Raj.
Rimljanima 2 ne pokazuje ljudima kako da se spase. Ovaj odjeljak pokazuje ljudima zašto su izgubljeni. Ovo nisu načela spasenja. Ovo su načela procjene.
Slijede sedam razloga zašto su dobri ljudi diskvalificirani za ulazak u Božji raj.
1. Bog će procijeniti ljude po istini prikazanoj u Bibliji (Rimljanima 1-3).
Bog će suditi sve po istini jer svi imamo naviku uspoređivati sebe s drugima.
Na Sudnji Dan Bog će reći onima koji su umrli bez Isusa Krista kao svoga Spasitelja: “Sudit ću ti na temelju toga što ti stvarno jesi.”
2. Bog će suditi na temelju svoje milosti (Rimljanima 2,4).
Božji sud će biti u skladu s količinom milosti koju je Bog pokazao ljudima tijekom njihova života.
Bog nam pokazuje dobrotu kako bi nas vodio u pokajanje.
Kršćani se često pitaju zašto je nekim ljudima toliko dobro. Odgovor je da je to Božja dobrota koja ih vodi u pokajanje – što duže odbacuju Njegovu dobrotu, manje će izgovora imati pred velikim bijelim tronom Suda.
3. Bog će suditi po svom gnjevu (Rimljanima 2,5).
Začepljenje arterija nas može rano odvesti u grob – ali začepljenje srca, duhovno, će nas na kraju odvesti u ognjeno jezero.
Da nas milost i dobrota Božja nisu vodili u pokajanje, tada bismo svakog dana, trenutak za trenutkom, sat za satom, sakupljali kapi strašnog Božjeg gnjeva koji će se pokazati prije velikim bijelim tronom.
Bog nam dopušta da živimo i zadržava svoju kaznu – dajući nam dobrotu – tako da se mi možemo obratiti Njemu u pokajanju.
Naš sud za vječnost će biti u razmjeru s količinom dobrote koju nam je Bog pokazao, a koju mi nismo priznali da dolazi od Boga.
4. Bog će suditi po djelima (Rimljanima 2,6-10).
Osoba koja bude stajala pred Bogom može reći “Slušaj Bože, sudi po mojim djelima. Živio sam dobar život. Uzmi moja dobra djela i stavi ih pored mojih loših djela, i sigurno će dobrih biti više!”
Ali problem s moralnim čovjekom je što misli da će njegova dobra djela biti uspoređena s lošim, ili s djelima drugih ljudi.
Ali to neće biti tako.
Bog će uzeti najbolja djela moralnog čovjeka ili žene i usporediti ih s Isusovim djelima. On je ponio grijehe svijeta te svojom smrću i žrtvom donio spasenje onima koji mu se predaju kao Spasitelju i Gospodinu.
Nijedna osoba u Gospodnjim rukama ne želi da joj bude suđeno po djelima. On ili ona žele milost.
5. Bog će suditi nepristrano (Rimljanima 2,11).
Bog svima nudi spasenje, jer je spasenje svima potrebno. Bog ne pokazuje posebno poštovanje određenim ljudima. On ne pokazuje pristranost. Kada se radi o grijehu, nitko nije bolji od drugog iz Božje perspektive.
Sjećam se da me je kao dijete tata vodio na vrh deseterokatnice Braniff u Dallasu. Pogledao sam dolje, a sva vozila su ličila na igračke.
Tata je rekao: “Pogledaj u ljude.”
“Izgledaju mi maleno.”
“Možeš li reći koji su ljudi veći od drugih?”
“Ne.”
Nekoliko minuta kasnije bili smo na nogostupu: “Možeš li sad reći koji su ljudi viši, a koji niži?” Bilo je lako. Tako mi ljudi prosuđujemo. Na ljudskoj razini mi vidimo sve razlike u bogatstvu, kulturi, obrazovanju, karakteru, dobroti i zloći.
Ali, s Božje točke gledišta, s desetog kata, svi izgledaju isto! Da ne djelujem grubo, ali skoro mogu čuti Boga kako govori nekim ljudima:
“Bezumnici. Misliš li zaista da si smislio dobar plan koji će ti dozvoliti da ideš protiv mene i da ćeš se izvući? Nemaš ni trunke uspjeha.”
Bog ne voli suditi. On kaže da je Njegov sud “djelo čudnovato” (Izaija 28,21)
Ipak, On će suditi. “Ta on ni svojega Sina nije poštedio”, pa sigurno neće oklijevati suditi onima koji odbacuju Njegovu besplatnu ponudu milosti u Isusu Kristu (Rimljanima 8,32).
6. Bog će suditi kako smo živjeli na temelju otkrivenja koje smo primili (Rimljanima 2,12-15).
Postoje dvije vrste ljudi: Oni koji su čuli evanđelje i oni koji nisu. Oboma će biti suđeno prema onome što znaju. Drugim riječima, bit će im suđeno po količini otkrivenja koje su primili.
Oni koji su čuli evanđelje su vidjeli “svjetlo” i prihvaćajući Krista žive po otkrivenju koje su primili. Ali postoje mnogi ljudi koji su čuli evanđelje i odbili ga. Nisu živjeli po otkrivenju i stoga će biti osuđeni pred Bogom.
Naravno, ovo postavlja pitanje plemena u Africi koji možda nikada neće čuti evanđelje tijekom svog života. Definitivno nije pravedno poslati ljude u pakao a da nikada nisu imali priliku, i vjerojatno nikada i neće, čuti evanđelje i dati pozitivan odgovor Kristu.
Pavao nas uči da će ovim ljudima biti suđeno po tome koliko vjerno žive prema onome što znaju, a znaju mnogo više nego što shvaćamo. Imaju unutarnju savjest koja ih uči što je ispravno, a što pogrešno. Mogu pogledati u zvijezde noću, vidjeti svemir i znati da mora postojati Bog koji je sve to stvorio.
Na iznenađujući način, Pavao nas uči da je spasenje dostupno onima koji nikada nisu čuli evanđelje ako žive vjerno prema otkrivenju koje su primili.
“Onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost – život vječni; buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi – gnjev i srdžba!” (Rimljanima 2,7-8).
Ova ideja života prema otkrivenju donosi neke intrigantne misli. Znate li nekoga tko je živio prema otkrivenju koje je primio? Ako je moguće da Bog spasi osobu koja je vjerno živjela, onda je bolje da ne dijelimo evanđelje, jer oni koji ga čuju mogu ga odbaciti i biti izgubljeni. Možda bismo bolje živjeli shodno otkrivenju koje su primili.
Dijelim ove misli s vama, jer su mi ljudi postavljali ovakva pitanja mnogo puta tijekom godina. Ne objavljujem nikakvu teološku nauku, već ilustriram stvari s kojima se ljudi bore.
Ljudi kojima je više otkriveno, imaju veću odgovornost živjeti prema tom otkrivenju (Matej 11,23-24).
Ključ je – živimo li prema onome što nam je otkriveno? Odgovor je glasno: “Ne!” Nijedna osoba ne živi shodno znanju koje mu je otkriveno. Svi smo podbacili.
7. Bog će suditi prema tajnim namjerama srca (Rimljanima 2,16).
Na velikom bijelom tronu Bog će otvoriti vrata ormara i otkriti tajne ljudi koji će pred njim stajati. Isus je često govorio o ovome (Matej 10,26-27). Onda će skeleti izaći iz ormara. Djela odavno zakopana u sjećanju će se pojaviti. Neriješeni zločini će pronaći rješenje. Ovo su tajne ljudske.
Kao kršćanin imam apsolutnu sigurnost da nikada neću stajati pred ovim Sudom. “Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!” (Rimljanima 8,1).
(Ja sam već sredio svoj slučaj pred sudom!)
Izbjeći Kristov Sud znači riješiti slučaj prije nego što dođe do suđenja.
Krist je rekao: “Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.” (Matej 5,25-26).
U ovom odjeljku, sudac je Bog. On će biti Sudac, porota, i tužitelj.
Krist je umro na križu kako bi nam pružio priliku da Ga sada prihvatimo i sredimo naš grijeh prije nego što dođe dan Suda. Ako umremo bez Krista, naš slučaj će doći do suda, a Bog ima dovoljno dokaza da svaku osobu osudi na pakao – i hoće. Postoji milost sada – da sredite slučaj izvan suda. Dani milosti nisu bez kraja. Kada umremo naš izbor je zapečaćen za vječnost.
Autor: Dr. Roger Barrier; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Crosswalk.com
