Koliko drame, koliko duševne patnje i boli samo zato što nemamo povjerenja u svoga nebeskog Oca! Želimo kontrolu i sigurnost života u svojim rukama, a nemoćni smo u tome i sve nam se urušava, gubimo sebe i sve oko sebe. Padamo u strah i žalost.
Ne možemo sami, a Bogu ne dopuštamo da nas nosi. Proživljavamo smrtnu bol i tjeskobu. A kada bismo svoj život s povjerenjem predali svemoćnom Ocu, jedinom Gospodaru našega života, kojem jedino pripada, doživjeli bismo čudesan spokoj u Njegovu zagrljaju.
Predajmo svoj život u Očeve ruke i prepustimo se Njegovoj volji kao malo dijete. Zatvorimo svoje oči u Njegovu zagrljaju, ne gledajmo strašne valove života, osluškujmo samo Njegovo srce što za nas kuca, On će nas prenijeti na drugu stranu preko bujice života.
Ako se i dalje trzamo i opiremo, mogli bismo se istrgnuti iz Njegovih ruku i strovaliti u provaliju. Tako bismo mogli pokvariti Očev plan koji je za nas savršen, a koji nam je sada skriven u oluji sumnje i nevjere, vrtlogu misli i osjećaja. Otac nas može spasiti samo ako mu damo ruku, i srce, u našoj vjeri i potpunu predanju.
Sve što nam Otac daje ili dopušta u našem životu ima duboki smisao i značenje za našu vječnu sreću. Dopustimo da se izvrši Očev plan. Neka budu Njegova volja i radost u našim srcima.
Autor: Miljenko Grubeša; Iz knjige “P.S. Ljubav ili ništa“
