Bog voli odgovoriti na ovu molitvu: „Pokaži mi svoju slavu.“ Kad vam duša gladuje, kad se osjećate prazno, kad lagano izgarate, kad otvorite ujutro Bibliju i zatražite Božju pomoć, jednostavno izgovorite ovu jednostavnu, iskrenu, poniznu molitvu: „Oče, pokaži mi svoju slavu.“
Bog je stvorio svijet kako bi pokazao i podijelio svoju slavu. Stvorio nas je na svoju sliku kako bismo ga odražavali u svijetu. Ali ga nećemo u potpunosti odražavati ako još nismo zastali u divljenju i uživali u njegovoj ljepoti u našim srcima. A naša ga srca ne mogu gledati u divljenju ako ga još nismo vidjeli očima naših duša.
Promijenjeni životi (i promijenjeni svijet) počinju s viđenjem slave. „A mi svi koji otkrivenim licem slavu Gospodnju kao u zrcalu gledamo, u isti se lik preobražavamo iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha“ (2. Korinćanima 3,18).
„Bože, pokaži mi svoju slavu.“ Povijest ovisi o njegovom odgovoru na tu molitvu. I jedan veliki dokaz njegovog djela u ljudskoj duši jest osjećaj, a zatim izražavanje te čežnje.
Dva modela koji se mogu zapamtiti
Nije samo mudro ovo zahtijevati za sebe, nego i za druge. Apostol Pavao je molio za kršćane da Bog „prosvijetli oči njihova uma kako bi shvatili koje li nade u pozivu njegovu, i kojeg li bogatstva slave baštine njegove među svetima, i koje li prekomjerne veličine sile njegove prema nama koji vjerujemo“ (Efežanima 1,18-19). Umjesto da počnete s time da vas žena posluša, što kad biste molili: „Pokaži joj svoju slavu“? Isto tako za zdravlje vašeg bližnjega: „Bože, pokaži mu svoju slavu.“ Čak i ispred sigurnosti vaše djece: „Oče, pokaži im svoju slavu.“
No, nemojte propustiti priliku da krenete od sebe i često molite Boga da vam pokaže svoje veličanstvo. Kada danas predajemo ovu svetu i moćnu molbu, dobro razmotrimo dva biblijska karaktera koji su najupečatljivije postavili pitanje.
MOJSIJEVA ODVAŽNOST
Prvi je Mojsije. Prije nego što je vodio Božji narod do Obećane zemlje, Mojsije je želio znati više o Bogu. Hoće li s milošću postupati sa svojim nedostojnim narodom tvrde šije, ili je samo pitanje vremena kad će iskazati svoj pravedni gnjev zbog grijeha svoga naroda? Stoga, Mojsije pita: „Pokaži mi, molim te, slavu svoju“ (Izlazak 33,18). Bog odgovara:
„Ja ću učiniti da sva moja dobrota prođe ispred tebe i pred tobom ću izustiti ime ‘Gospod’. A smilovat ću se komu se smilujem i sažalit ću se nad kime se sažalim“ (Izlazak 33,19).
Bog će pokazati svoju slavu Mojsiju stavljajući svoju dobrotu na vidjelo. Nešto jače od gnjeva i više od puke moći pokreće Božje srce za svojim izabranim narodom. U najdubljem smislu, on je Bog milosti i milosrđa.
Sljedećeg jutra Bog skriva Mojsija u rascjep stijena na vrhu i približava se.
„I siđe GOSPOD u oblaku te ondje stajaše s njim. I izusti ime: ‘Gospod.’ I GOSPOD prođe ispred njega te viknu: ‘Gospod, GOSPOD, Bog milosrdan i milostiv, spor na gnjev, a bogat milosrđem i istinom; iskazuje milosrđe tisućama, prašta bezakonje i prijestup i grijeh, ali krivca nipošto ne ostavlja nekažnjena, kažnjavajući bezakonje otaca na sinovima i na sinovima sinova, sve do trećega i četvrtoga koljena’“ (Izlazak 34,5-7).
Mojsije je imao pogled u Božje srce. Poklonio se u štovanju. Tražio je Boga da se približi svome narodu, oprosti im nepravdu i učini svojima (Izlazak 34,8-9).
FILIPOVA SUMNJIČAVOST
Bog pristupa s milošću Mojsijevu odvažnom zahtjevu, ali nekih petnaest stoljeća kasnije, jedan od Dvanaestorice dobiva drugačiji odgovor na vrlo sličnu molbu.
„Reče mu Filip: ‘Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je!’ Reče mu Isus: ‘Toliko sam vremena s vama, a ti me, Filipe, ne poznaješ? Tko je vidio mene, vidio je Oca. Pa kako ti kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni?“ (Ivan 14,8-10).
Zašto Bog poštuje Mojsijevu molbu, dok Isus blago kori Filipa? Jer sada Božja slava stoji potpuno utjelovljena u Filipovoj nazočnosti, gledajući ga u oči dok podnosi pogrešnu molbu. Zar još nije shvatio da je već vidio više od Mojsija dok gleda lice samoga Boga, a traži da vidi Oca?
Isusova milosrdna opomena ne dolazi zato što je Filip imao grešnu čežnju. Bilo je dobro da je želio vidjeti Oca. Bilo je divno što je, kao Mojsije, tražio da vidi slavu. No, ukor kakvog je trebao, stojeći u samoj nazočnosti Boga u osobi Njegova Sina, jest da je njegovo traženje Božje slave završilo kad je došao k Isusu.
Vidjeli smo njegovu slavu
Bog je rekao Mojsiju: „ Lica mojega ne možeš vidjeti“ (Izlazak 33,20). Ali sada je Filip vidio Boga. Gledao je slavu. Kao što otkriva Ivan 1,14-18, slavu koju je Bog sakrio od Mojsija, sada nam pokazuje u osobi svoga Sina.
„I Riječ tijelom postade, i nastani se među nama. I vidjesmo slavu njegovu, slavu kao jedinorođena od Oca, puna milosti i istine… I od punine njegove svi mi primismo, i to milost za milost. Jer Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina po Isusu Kristu postade. Boga nitko nikada nije vidio: jedinorođeni Sin koji je u krilu Očevu, on ga objavi“ (Ivan 1,14. 16-18).
Isus je obznanio Oca. Točka. Kristova osobnost tako istinski i potpuno otkriva Boga da evanđeoski pisac može reći – bez potrebe za nijansama, uvjetom ili kvalifikacijom – „on ga je obznanio.“
Božja slava u Isusovom licu
Isus je „slika Boga nevidljivoga“ (Kološanima 1,15). Želite li vidjeti Boga? Čeznete li za time da gledate njegovo lice? Gdje ćemo vidjeti „svjetlo spoznaje slave Božje“? Odgovor: „u licu Isusa Krista“ (2. Korinćanima 4,6). A to znači da je najslabiji kršćanin već vidio više Božje slave nego što je Mojsije vidio na planini.
Uskoro ćemo vidjeti Isusa našim fizičkim očima. „Kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer ćemo ga vidjeti kao što jest“ (1. Ivanova 3,2). Ali za sada gledamo njegovu ljepotu očima naših srca. Jednog dana Bog će obnoviti ovaj svijet, i u tom novom nebu i novoj zemlji neće biti „hrama u njemu, jer Gospodin, Bog Svemogući, njegov je hram — i Jaganjac“ (Otkrivenje 21,22). I pogledajte ovo: „I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da svijetle u njemu, jer ga slava Božja obasja, a svjetiljka mu je Jaganjac“ (Otkrivenje 21,23). Svjetiljka, jednina. Isus, Jaganjac, jedina je svjetiljka iz koje potječe Božja slava koja osvjetljava svijet koji dolazi.
Isus nije jedna svjetiljka među mnogima. On je jedinstveni izvor svjetla slave koji osvjetljava svijet koji dolazi.
Gdje skrećemo sljedeće
Bog voli odgovarati na molitvu: „Pokaži mi svoju slavu“, i ne ostavlja nas u mraku gdje nam se duša treba naprezati da bi nam odgovorio na molitvu. Jednom kada molimo ovu smjelu, mudru i neophodnu molbu, nismo ostavljeni bez odgovora na što se potom usredotočiti.
Kada danas molimo Boga da vidimo Njegovu slavu, On može odgovoriti na naše zahtjeve na bezbroj načina. Može nam pokazati neke osobine svog karaktera koje smo propustili ili umanjili. Može otvoriti naše oči da vidimo njegov osmijeh iza namrštene providnosti. Može zadovoljiti neku privremenu potrebu na način koji zagrijava našu dušu i ispunjava nas zahvalnošću. Može dati proboj u odnosu koji je tako dugo stagnirao da se pomirenje činilo ljudski nemoguće.
No, najveći odgovor na našu molbu: „Pokaži mi svoju slavu“ jest okrenuti oči naše duše ka Isusu. „Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva“ (Kološanima 2,9). A naše poznavanje punine njegova odgovora ne znači da ne trebamo tražiti. Baš suprotno, nadahnjuje nas da tražimo sve više.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Vesna L.; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
PROČITAJTE JOŠ:
