Bog dopušta da ljudi umru mladi jer je je to u sklopu Njegove volje. Što god da se dogodi, događa se s Božjim dopuštenjem.
Efežanima 1,11 kaže da Bog “sve izvodi po odluci svoje volje”. Ovo ne znači da je Bog prouzročio smrt mladih ljudi. Ali je Njegova volja dopustiti da ljudi umiru mladi kao što je i Njegova volja dopustiti ljudima da griješe.
Bog ne želi da ljudi griješe, ali im to dopušta. Bog ne želi da se ljudi bune protiv Njega, ali to dopušta. Zašto? Jer je Njegova volja da dozvoli ljudima buntovništvo protiv sebe. Kada bi zaustavio sve ljude da se bune, ne bi postojala sloboda izbora, niti sloboda volje.
Budući da smo stvoreni na sliku Božju (Postanak 1,26), imamo određene odgovornosti, a jedna od tih odgovornosti je da se suočimo s posljedicama naših izbora. Nikada se ne bismo mogli suočiti s posljedicama naših izbora ako nam Bog nikada ne bi dopustio da činimo stvari suprotne Njegovoj “savršenoj” volji. Dakle, Bog dopušta ljudima da se bune protiv Njega, i Njegova je volja da čine tako.
Sada možemo bolje razumjeti zašto Bog dopušta da ljudi umru mladi. Grijeh je ušao u svijet kroz Adama (Rimljanima 5,12). Grijeh se proširio na sve, a posljedice grijeha se ne odnose samo na dušu, već i na tijelo, kao i na svijet.
Zato postoji grijeh, bolest i prirodne katastrofe. Jedna od posljedica grijeha je smrt, a posljedica grijeha za ljude dolazi u različitim oblicima. Nekima to može biti rana smrt, drugi mogu imati deformirani ud, sljepilo, mentalnu nestabilnost itd.
Dakle, Bog dopušta da ljudi umru mladi jer je to jedna od posljedica grijeha u svijetu.
Izvor: CARM; Prijevod: Ivana R.
