Bog radi dok mi čekamo. Nešto se događa kada se ništa ne događa. Bog koristi čekanje da bi nas promijenio.
Priča o Adamu i Evi je priča o pobuni protiv Boga. Kada su povjerovali da im Bog ne želi najbolje, odlučili su djelovati bez Boga i učiniti što žele. Postali su svoji bogovi.
Prečesto, to je ono što i mi danas činimo. Bog nam kaže da pričekamo, mi Mu ne vjerujemo, već nastavljamo činiti kako želimo pronalazeći načine da postignemo ono što želimo da se dogodi.
Ova sklonost da Boga guramo u stranu ide protiv Njegovog plana za nas. Stvara jaz u našem odnosu s Njim. Zato ulazimo u nevolju i to nam donosi bol. Kakvo je dobro zadobiti cijeli svijet odmah – ili što god mislimo da želimo – a nauditi našoj bliskosti s Bogom (Marko 8,36)?
Bog nas želi naučiti kako da Ga slijedimo te odložimo naše zahtjeve – da smirimo to dijete u nama koje vrišti. Način na koji nam On pomaže da to učinimo je tako što nam govori “Čekaj”.
To jadno, neudobno, ponekad bolno stanje tišine je jedno od najmoćnijih Božjih alata da nas oslobodi.
Autorica: Jade Mazarin; Prijevod: Ivana R.; Dio teksta s DesiringGod.org
